1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Pokvareno, bačeno, uzaludno potrošeno

S rastom broja svjetskog stanovništva raste i globalna potražnja za vodom i hranom. No, u industrijskim se zemljama ogromne količine hrane pokvare tijekom proizvodnje, transporta, skladištenja ili se bespotrebo bacaju.

Hrana

Iskreno: koliko hrane Vi (nepotrebno) bacite mjesečno?

Nedavno provedeno ispitivanje pokazalo je kako je svijet rasipan s dragocjenim, nadasve životno važnim resursima. Bradley Ridoutt i njegove kolege iz australijske Organizacije za istraživanje (CSIRO) pratili su "sudbinu" manga na njegovom putu od proizvođača do potrošača. Njih je zanimalo koliko uopće tog voća na kraju dospije na tanjur potrošača. Rezultat je šokirao i samog Ridoutta.

60% bačene hrane u potpunosti je jestivo

Djeca na plantaži voća

Veliki broj voća koje prođe kroz ruke ovih dječaka nikada ne dođe na tanjur potrošača

"U prosjeku australijska industrija manga proizvede godišnje preko 44.000 tone tog voća. Ustanovili smo kako se od toga oko 14.000 izgubi, to je između 30 i 40 posto", kaže Ridoutta. Prema studiji iskusnog znanstvenika za šumarstvo, do gubitaka dolazi na svakoj stepenici opskrbnog lanca: voće se kvari prilikom skladištenja i transporta. U trgovinama se često odbacuje, samo zato što nije savršeno. A na kraju mnogi mangovi završe u kućnom otpadu, jer ih mnogi potrošači kupuju ali ih na kraju uopće ne jedu. Mango iz Australije samo je jedan od niza primjera. Švedski geograf Jan Lundqvist kaže: "Malo osoba je uopće svjesno koliko se zapravo hrane baci. Dosad najdetaljnija studija provedena je u Velikoj Britaniji. Tamo je ispitano 2.000 kućanstava, a zaključak je bio: 30 posto od kupljene hrane je na kraju bačeno, od čega je 60 posto bilo bez sumnje jestivo."

Ova se tema našla i na Svjetskom tjednu vode koji je nedavno održan u Stockholmu. Jer, za proizvodnju hrane u svijetu se potroše ili pak nepotrebno potroše velike količine vode, s obzirom da na kraju voće, povrće i druga hrana uopće ne završe na tanjurima. Iako je poljoprivreda ionako najveći potrošač vode na svijetu, te sa 70 posto svoje potrošnje znatno prednjači ispred industrije i kućanstava. "Za mango koji se ne pojede svake se godine ukupno uzaludno potroši 26 milijardi litara kišnice. Te još 16 milijardi litara za dodatno navodnjavanje plantaža", naglašava Ridoutta.

Bez sumnje: mora doći do promjena

Kap vode

Dragocjena kap

Globalna proizvodnja hrane mora se udvostručiti do sredine stoljeća kako bi držala korak s porastom broja svjetske populacije, navodi Organizacija za prehranu i poljoprivredu UN-a (FAO). No, znanstvenici poput Ridoutta se pitaju: koji smisao ima povećavati proizvodnju hrane, kada s druge strane toliko hrane završi u smeću? I otkuda uopće voda za to? "Švedski znanstvenici procijenili su koliko će vode biti potrebno kako bi se udvostručila proizvodnja hrane. Došli su na 5.000 do 6.000 kubičnih kilometara u godini. Jasno je: toliko vode nemamo!", kaže Ridoutta. U bogatim zemljama nastoji se senzibilizirati potrošače. Oni se ne obaziru na to da je u jednom mangu ili banani koju bace, uložena velika količina vode. Znanstvenici poput Ridoutte i Lundqvista uvjereni su kako će veoma nužno biti upravo to ubuduće promijeniti. Jer, s porastom broja svjetskog stanovništva i životnog standarda doćit će do pogoršanja krize vode u mnogim dijelovima svijeta.

Autor: Volker Mrasek / mlj

Odg. ur.: sm

Preporuka uredništva