1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Pokolj jednog kobnog ponedjeljka

Nakon zločina se automatski nameće pitanje: "Zašto?". Da odgovor često nije moguć, pokazuje priča o učenici Brendi Spencer, koja je izvršila masakr prije punih 30 godina i čija je sudbina postala dio glazbene antologije.

Jedna crvena ruža položena na pisma na mjestu pokolja u Blacksburgu

"Može se bezrazložno i ubiti i umrijeti"

Ponedjeljkom ujutro radijske postaje širom svijeta vrlo rado puštaju pjesmu Boba Geldofa "I don't like Mondays" - "Ne volim ponedjeljke". I svi slušatelji odmah umorno pomisle na početak novog radnog tjedna i svakodnevicu koja ih na poslu očekuje narednih pet dana. To barem sugerira naslov, no tekst pjesme u stvari se odnosi na nešto posve drugo, nešto daleko stravičnije nego što su rano ustajanje i odlazak na posao. Jer, refren glasi: " Reci mi zašto/ Ne volim ponedjeljke/ Želim ubiti cijeli dan".

Bob Geldof

Sir Bob Geldof pokušao je osjećaje i razmišljanja predočiti u stihove

Slučajno okrenuo telefonski broj ubojice

Bob Geldof naime priča istinitu priču o 16-godišnjoj Brendi Spencer iz San Diega u američkoj saveznoj državi Kaliforniji. Ona je 29. siječnja 1979., naravno jednog ponedjeljka, nasumice satima kroz prozor svog roditeljskog doma iz poluautomatske puške pucala na školu preko puta. Kada su počele stizati prve vijesti o tom događaju, novinar Gus Stevens počinje okretati telefonske brojeve ljudi koji stanuju u blizini škole kako bi možda uspio dobiti izjave očevidaca. Igrom slučaja, na prvi poziv odgovorila mu je Brenda Spencer osobno. Hladnokrvno je priznala da je upravo ona ta koja je otvorila vatru, a na pitanje novinara zašto to čini, jednostavno je odgovorila: "Ne volim ponedjeljke. To oživljava dan."

Brenda Spencer s lisicama na rukama

Brenda Spencer

"Može se bezrazložno i ubiti i umrijeti"

Za to vrijeme u studiju radijske postaje, samo nekoliko kilometara udaljene od mjesta zločina, sjedi Bob Geldorf. I on šokirano prati izvještavanje medija. Nakon toga je svoje osjećaje pokušao izraziti glazbom, ali je i sam priznao: "Kao razumni ljudi pokušavamo naći razloge za taj čin. Ali, nema svatko razloge za svoje ponašanje. Za mene je bio šok kada sam na televiziji vidio da se može bezrazložno i ubiti i umrijeti." U tekstu svoje pjesme Geldorf ta razmišljanja pokušava predočiti slijedećim stihovima: " Nitko danas neće ići u školu/Ona će ih prisiliti da ostanu kod kuće/A tatica to ne razumije/Uvijek je govorio da je dobra kao kruh/Ni on ne vidi razlog/Jer razloga nema".

Pred vratima škole postavljeni su buket cvijeća, svijeće i papir na kojem piše Warum

I nakon pokolja u Erfurtu 2002. ljudi su tražili odgovor na pitanje "Zašto?" ("Warum?")

Tvrdila da ju je otac silovao

Brenda Spencer je ubila direktora i kućepazitelja škole te ranila osmero djece i jednog policajca. Njezina besciljna pucnjava okončana je tek nakon punih sedam sati, kada se, ne pokazujući nikakve emocije, predala policiji. Osuđena je na dva puta po 25 godina zatvora. U svom kasnijem zahtjevu za ublažavanje kazne ona je navela: "Tada sam imala mnogo problema, kod kuće i u školi, a uzimala sam i puno droge. Nisam željela duže ići u školu, sve to me nije zanimalo." Inače, oružje je dobila za Božić od svog oca, za kojeg je tvrdila da ju je silovao. Do sada joj nije odobreno prijevremeno puštanje na slobodu. Idući rok za podnošenje novog zahtjeva je ove godine.


DW/ajg


Preporuka uredništva

Audios and videos on the topic