Pogubna šutnja

Komentar

Vijeće sigurnosti se nije uspjelo dogovoriti niti oko najobičnijeg poziva na primirje. Premda mu je to zadaća: skrb za mir i sigurnost u svijetu. Dva je dana najviše tijelo Ujedinjenih naroda raspravljalo o Somaliji. A jedini rezultat je – šutnja. Dva su dana bila dostatna tek za interni zaključak kako se Vijeće do daljnjega više neće baviti krvoprolićem u afričkoj državi. I tako je glavni tajnik Kofi Annan posljednji put uoči isteka svog mandata morao spašavati moralnu čast i ugled Svjetske organizacije, izgovorivši ono što Vijeću sigurnosti nije pošlo za rukom ni u pisanom obliku. Annan je na vlastitu ruku od svih stranih postrojba, dakle i etiopijskih, zatražio da smjesta napuste Somaliju.

Beznačajnošću Vijeća sigurnosti nije ogorčena samo trenutno jedina islamska zemlja u 15-članom tijelu. Katar se odlučno zauzimao za poimeničnu osudu kršćanskih okupatora iz Etiopije. No, Sjedinjene Države i druge zemlje su to onemogućile. Ogorčenost arapskog svijeta zbog uplitanja američkih vazala i ponovne pasivnosti Vijeća sigurnosti je razumljiva. Najviše tijelo UN-a očigledno pravi razliku između dobrih i loših okupatora. Opet se nameće dojam kako Amerika s pravom veta svojim partnerima situaciju prepušta sve do svršetka čina, bili oni Etiopljani ili Izraelci.

Svjesna šutnja u New Yorku je više od pukog previđanja umiranja u Somaliji, više od dopuštanja invazije koja prividnoj Vladi prepušta kaos, više od bespomoćnosti pred ratom koji se vodi u ime tuđih, američkih ciljeva u borbi protiv terorizma. Jer, ta bi šutnja vrlo lako mogla dovesti do potpunog gubitka autoriteta zapadnjački obilježenog Vijeća sigurnosti u islamskome svijetu, kojega među muslimanskim zemljama ubuduće više nitko neće uzimati za ozbiljno.