Pogled kroz neutronsko povećalo
17. listopada 2006
«Izvor u Garchingu je najmoderniji istraživački reaktor koji imamo u cijelom svijetu. To je doista vrhunski izvor neutrona», kaže Winfried Petry koji itekako hvali prednosti svog istraživačkog reaktora. Petry je znanstveni direktor istraživačkog centra u Garchingu kod Münchena, centra koji nije ni nuklearna elektrana a ne bi trebao ni razvijati nuklearnu energiju. Znanost taj centar koristi kao tvornicu za proizvodnju neutrona, sićušnih čestica koji imaju jedno posebno svojstvo: «Neutroni su za nas poput svjetla.»
Neutroni nastaju procesom cijepanja atoma u reaktorima. Budući da su oni električno neutralni oni mogu dublje prodrijeti u neki materijal i tamo ispitati ima li u tom materijalu ikakvih pora. Te spoznaje mogu biti itekako zanimljive autoindustriji: «Neutronsko svjetlo bez problema prodire kroz materiju, naprimjer kroz motore. Mi motor tako možemo snimiti i u potpunosti znati kako on funkcionira. Kako ulje prolazi kroz dijelove motora ili kako ulje hladi motor.»
Svjetski predvodnici u kvaliteti
Reaktor iz Münchena ne koristi se samo za istraživanje, već i za proizvodnju čipova. S jednim jednostavnim trikom stručnjaci obogaćuju čisti silicij s fosforom i tako ga čine električno provodljivim da se mogu proizvoditi čipovi, tvrdi Petry: «Mi smo u mogućnosti da s našim uređajima simuliramo nuklearnu reakciju, u kojoj se dio silicija pretvara u fosfor. A fosfor je materija pomoću kojeg se iz silicija može napraviti ono što nam je potrebno: dobre elektronske osobine. A način na koji mi to možemo napraviti u centru u Garchingu je vjerojatno najbolje kvalitete u svijetu. Druge stručnjake rad centra više zanima u kontekstu novih spoznaja: njih zanima naprimjer kako izgledaju zidovi bioloških stanica i kako one funkcioniraju.
Mali nedostatak istraživačkog centra je činjenica da on trenutno radi s visokoobogaćenim uranom – koji se potencijalno može iskoristiti za pravljenje atomskih bombi. Zato su se stručnjaci obvezali da će 2010. godine predočiti detaljne planove gorivih elemenata s uranom koji bi bio nešto manje obogaćen nego sadašnji. Čak i s takvim uranom, kojeg se ne bi moglo koristiti za proizvodnju oružja, reaktor u Münchenu tijekom idućeg desetljeća će imati iste kapacitete rada kao i danas.