Pobuna protiv Wolfowitza?

Hoće li on otići s tog položaja ili neće? Čini se da ipak neće. On je, doduše, najavio «veće promjene» u vođenju te međunarodne institucije, no one ne uključuju i njegovu smjenu. Bivši zamjenik ministra obrane u Bushovoj vladi je na mjesto šefa Svjetske banke došao prije dvije godine. Zadaća institucije koju vodi je suzbijanje siromaštva, pa nije baš najsretnije kada njezin šef svojoj partnerici na račun banke osigura debelu povišicu. To je povod «gabule» u kojoj se Paul Wolfowitz trenutno nalazi. No, upućeni analitičari smatraju da se iza pritiska kojemu je trenutno izložen Wolfowitz zbog ove svoje greške, krije puno više.

Borba za položaj i ugled

Paul Wolfowitz se bori. Za svoj položaj, za svoj ugled i protiv suradnika, koji ga - kako on smatra - krivo procjenjuju. Uzrok je afera oko velike povišice plaće koju je omogućio svojoj životnoj suputnici. Paul Wolfowitz morao je konačno i javno priznati: «Želio bih da sam mogao vjerovati svom prvobitnom instinktu i držati se po strani u pregovorima oko plaća. Počinio sam grešku za kojom žalim.»

No, time se ništa nije smirilo. U međuvremenu izgleda da se protiv Wolfowitza u Svjetskoj banci priprema pobuna.

63-godišnjak je zbog toga angažirao jednog prominentnog odvjetnika s kojim se želio pojaviti pred odborom koji istražuje njegov slučaj. Međutim, ta namjera bila je odbijena. Wolfowitz je tražio više vremena kako bi pripremio svoje argumente. Ali i to je bilo odbijeno.

Tvrd i ćudljiv

Paul Wolfowitz je tvrd i osoran, koliko samo može biti, a za vrijeme svog dvogodišnjeg mandata očito je mnogima «stao na žulj». Oni mu predbacuju samovoljno donošenje odluka protivno savijetima suradnika. Neki vjeruju da Wolfowitz provodi američku interesnu politiku iz Ureda šefa Svjetske banke. Smatra se da su kriteriji za njegove odluke nejasni.

Wolfowitz je sada najavio veće promjene pri vođenju Svjetske banke. Koje - to ostaje otvoreno. On je suradnike zamlio za strpljenje. No, izgleda da ni to ne pomaže. Njemačka ministrica za gospodarsku suradnju Heidemarie Wieczorek-Zeul smatra da Paul Wolfowitz više nije podnošljiv, a američki stručnjaci argumentiraju da se uopće ne radi o osobi Wolfowitz i njegovom osobnom pogrešnom ponašanju. Charles Kapchan iz Odbora za odnose s javnošću kaže: «Nije u pitanju nikakva pobuna protiv vodstva Paula Wolfowitza, već su u pitanju revolti protiv američkog stava da se nešto podrazumijeva i načina na koji se vodi vanjska politika, prije svega u međunarodnim institucijama.»

Stari poredak - zastario

Kenneth Rogarth sa Sveučilišta Harvard smatra da kontroverze oko Wolfowitza otvaraju pukotine u starom svjetskom poretku koji predviđa da šef Međunarodnog monetarnog fonda uvijek bude iz Europe, a šef Svjetske banke uvijek iz Sjedinjenih Američkih Država. On drži kako to u današnjem, promijenjenom svijetu, više ne funkcionira: «Gospodarski gledano, Azija je veća od Europe. I Latinska Amerika i Afrika su jako ojačale. To je u potpunom proturječju s današnjim sustavom. Svi se slažu u tome da se to mora promijeniti. Mislim da će debakl o Wolfowitzu biti katalizator.»