1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Požari na Aljasci - tempirana bomba

Ovo je bila jedna od najgorih godina u povijesti Aljaske. Rijetko je kada u prošlosti bilo toliko puno i tako velikih šumskih požara. Njihove posljedice za klimu su još nesagledive.

Točno na 33. milji autoputa broj 2 sjevernozapadno od Fairbanksa odjednom prestaje zelena vegetacija. Od tog mjesta se sve dokle god pogled seže prostire crna sparušena zemlja s izgorjelim deblima preko koje prolazi cijev jednog naftovoda. Vlada sablasna tišina. Samo se čuje fijuk hladnog vetra i negdje tiho krckanje jedne vjeverice. Tu i tamo sramežljivo se iz crne zemlje probija pokoja zelena travka.

Sparušena zemlja

Požari su ostavili zgarišta u prirodi

Začarani krug požara i zatopljenja

Ovim mjestom je prije nekoliko tjedana harao jedan od velikih požara koji su ove godine pogodili Aljasku. "Svake godine izgara sve više površine", konstatira Scott Rupp iz Centra za međunarodna istraživanja Arktika pri Sveučilištu na Aljasci. "Učestalost godina s velikim požarima povezana je s ekstremnim vremenskim prilikama, a u zadnje vrijeme i s dugoročnim promjenama klimatskih trendova", objašnjava ovaj znanstvenik u razgovoru za Deutsche Welle. Najsjevernija američka savezna država je pogođena promjenom klime više nego ijedan drugi kutak Zemljine kugle. Ovdje se posljedice zatopljenja osjećaju dvostruko jače nego u ostatku svijeta. U svibnju ove godine su tako na Aljasci izmjerene najviše temperature u zadnjih 90 godina.

Među najdalekosežnijim posljedicama promjene klime su i veliki šumski požari. "Ovdje nikada prije nije bilo toliko puno tako velikih požara kao u zadnjih 15 godina", ukazuje Kent Slaughter u razgovoru za DW. "Dvije najgore godine bile su 2014. i 2015.", kaže voditelj Vatrogasne službe Aljaske nadležne za suzbijanje požara u sjevernom dijelu ove američke savezne države. Tamo ih je bilo i najviše.

Kent Slaughter

Kent Slaughter

Nemoćni vatrogasci

U lipnju, priča nam Slaughter, je dnevno izbijalo i više od 70 novih požara. Do sada je ukupno izgorjela površina veća od površine država poput Salvadora ili Džibutija. Bila je ovo druga najgora godina u povijesti Aljaske. Tom izazovu njegovi ljudi, među kojima je gotovo 1.000 dobrovoljaca, jednostavno nisu bili dorasli.

Više od 3.000 vatrogasaca iz Kanade i drugih dijelova SAD-a im je priteklo u pomoć. "Šumski požari su jedan od najvidljivijih segmenata priče o promjeni klime zbog količine ugljičnog dioksida koji se u požarima oslobađa i dospijeva u atmosferu", kaže Scott Rupp. Jedna jedina "strašna godina" kao što je bila 2015. mogla bi čitavu količinu ugljičnog dioksida koja se nakupila u zadnjem desetljeću ispustiti u atmosferu. Zbog veličine prostranstava Aljaske i čestih požara, u tom dijelu svijeta se spajaju različiti faktori. "Od 1950. do 2009. godine je u Aljasci u atmosferu ispušteno jednako toliko ugljičnog dioksida kao u čitavoj Europskoj uniji", ukazuje Rupp.

Nestanak "zaštitne zimske jakne"

Promjena klime je u Aljasci pokrenula vrzino kolo čiji kraj nije na vidiku. Što je na ovim prostorima toplije, to su ljeta sušnija, a to pak povećava opasnost od požara.

Bob Belton

Bob Belton

No, to još nisu sve dramatične posljedice šumskih požara. Sve češći požari oštećuju i smanjuju najgornji sloj tla koji služi kao izolacija, objašnjava Scott Rupp: "Nestankom tog sloja tla permafrost, sloj ispod njega, postaje podložan vanjskim utjecajima što ubrzava njegovo ionako strahovito brzo topljenje."

Permafrost se može zamisliti kao "zaštitna zimska jakna", dodaje njegov kolega Bob Bolton sa Sveučilišta na Aljasci. U šumi blizu svog ureda u Fairbanksu ovaj stručnjak za permafrost u mekom tlu lopatom kopa rupu duboku do lakta. Evo, ispod ovoga tlo postaje tvrdo, to je sloj permafrosta, objašnjava nam. On nije ništa drugo doli zamrznuta zemlja i proteže se još na 80 posto kopna Aljaske. Već stoljećima drži hermetički zatvorenima organske otpatke koji leže ispod njega. Oni, pored ugljičnog dioksida, sadržavaju još i za klimu puno štetniji metan.

Na nekim mjestima se ponovno zeleni, ali pitanje je: koliko dugo?

Na nekim mjestima se ponovno zeleni, ali pitanje je: koliko dugo?

Permafrostu ne treba puno vanjskih utjecaja da bi postao osjetljiv na zatopljenje, upućuje Bolton. A kada se to dogodi, toplina koja prodre može pokrenuti proces otapanja koji je gotovo nemoguće zaustaviti.

Permafrost potom postaje propustan i kroz njega metan iz unutrašnjosti zemlje počne prodirati u atmosferu. A metanski plinovi su, kaže ovaj znanstvenik, 25 puta štetniji za klimu od ugljičnog dioksida.

Bit će još gore

Znanstvenici vjeruju da će se ovaj proces u idućim desetljećima još dodatno ubrzati. Prema najnovijim procjenama Agencije za zaštitu okoliša, jednog ureda američke vlade, površina pogođena požarima će se do sredine ovog stoljeća udvostručiti. Jedna druga studija, pak, čiju izradu je također naručila Obamina vlada i koja je objavljena prošlog tjedna predskazuje da će zbog sve većeg oslobađanja ugljičnog dioksida i metana doći do još većeg zatopljenja na Aljasci.

Gotovo istovremeno donesena odluka američke vlade da dozvoli naftnom koncernu Shellu bušenje morskog tla pred obalom Aljaske dodatno zabrinjava stručnjake za klimu poput Scotta Ruppa. "Iako indirektno, to će povećati ispuštanje stakleničkih plinova što će dodatno utjecati na zatopljenje Zemlje i požare na ovom području", zaključuje Rupp.

Preporuka uredništva