1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Poštar i pas - najbolji (ne)prijatelji

Priča o poštaru i psu je vječita priča o borbi pred kućnim pragovima u kojoj onaj prvi, dvonožni vinovnik, obično izvuče deblji kraj. Sada jedan seminar pomaže poštarima da lakše dođu do poštanskog sandučića.

Bez obzira na to koliki je strah od četveronožaca koji vrebaju iza vrata u dvorištu, pismo mora u poštanski sandučić. Da stvar bude gora, mnogi sandučići se nalaze daleko od dvorišnih vrata, duboko na teritoriju koji psi smatraju područjem koje treba čuvati. Pa i od poštara.

Vječiti sukob

Pas na ogradi

Samo čuvam svoj teritorij...

Prema podacima Njemačke pošte (Deutsche Post) svake godine 1.800 poštara ode kući s ugriznim ranama revnih čuvara privatnog posjeda. "Već su me dva puta ugrizli, teško je nakon toga ostati cool", priča poštarica Sabine Tiefenbeck iz Berlina. Njemačke pošte odlučile su nešto poduzeti, bar kad je u pitanju prevencija. Jer bez obzira voli li poštar pse ili ne (Sabine Tiefenbeck i sama posjeduje jednog terijera) do sukoba dolazi uvijek iznova. "Glavni poštarov problem je u tomu što zadire u prostor u kojem pas tolerira samo pripadnike svog čopora. I to čini uvijek iznova što pse još više razdražuje", kaže trener pasa Jörg Ulbricht kojeg Njemačka pošta svako malo angažira kako bi uniformiranim dostavljačima pošte razotkrio tajne psihe razdražljivih četveronožaca. I seminari su pokazali učinak: broj napadnutih poštara posljednjih je godina u padu.

Samo sa psećim keksima

Poštanski sandučić sa slikom psa

Pas čuva poštanski sandučić i od poštara

U teoriji poštari uče da se psu mora obraćati mirnim glasom, da se ruke moraju držati uz tijelo te da u slučaju napada treba ostati miran. No nakon teoretske nastave stvar postaje ozbiljna. Na poligonu čekaju tri psa: njemački ovčari Astor i Ziro te škotska ovčarka Dolly. Psi su različitih karaktera kako bi se poštarima dočarale i različite reakcije pasa na različite podražaja. Od nervozne Dolly koja laje i reži na svaki pokret i zvuk do staloženog Zire kojeg ni najbučniji poštar ne može izbaciti iz takta. Njemačka pošta vjeruje da će se ulaganje u skupi trening isplatiti jer godišnje zbog ugriza pasa, kako kaže glasnogovornik koncerna Rolf Schulz, preko 500 pogođenih na bolovanju ostane najmanje tri dana. Situacija je najakutnija u provinciji gdje iza svake ograde vreba nevezani i u pravilu loše raspoložen pas čuvar. Poštarica Tiefenbeck je zadovoljna seminarom. Nešto je i naučila: "Od sada više ne idem na posao bez psećih keksa u torbi."