Pljuska oholosti crkve
23. siječnja 2011
Otkako je prošlog siječnja rektor isusovačkog kolegija Canisius u Berlinu, pater Klaus Mertes pozvao bivše štićenike škole da se jave žrtve zlostavljanja među njima, to je izazvalo pravu poplavu prijava slučaja zlostavljanja.
Njemačka biskupska konferencija je dala otvoriti poseban telefonski broj na koje je u prošloj godini stiglo više od 25 tisuća poziva u kojima se traži rasvjetljavanje slučajeva, pomoć, ali i novčana odšteta.
O naknadama se još uvijek vode polemike, jer žrtve nisu zadovoljne predloženom visinom odštete. Čuju se i prigovori da crkva oteže s pregovorima i oklijeva doista se suočiti s, kako već to neki zovu, najvećom krizom Katoličke crkve u Njemačkoj od pojave Martina Luthera.
S druge strane, provincijal Njemačke isusovačke provincije Stefan Kiechle se nada da će otkriće ovog skandala koje je "ponizilo Crkvu u njenoj taštini", navesti katoličku crkvu na više "poniznosti, prizemnosti, većoj blizini ljudima, osobito siromašnima i onima koje trpe".
Neki drugi svijet
67-godišnjem isusovačkom pateru Christianu Herwartzu ne trebaju riječi njegovog provincijala da već trideset godina svoj put u vjeri vidi upravo u tom zadatku. On živi u Berlinu u četvrti Kreuzberg koja je na neslavnom glasu kao leglo droge, barova koji rade do jutra, kockarnica... Tamo je više siromašnih nego bogatih, više stranaca nego "pravih" Berlinčana i po mnogome izgleda kao prava "vrata pakla". Ali samo nekoliko koraka od tog legla su vrata koja vode u sasvim drugi svijet.
Već na stepenicama se može vidjeti da u toj kući živi šareno društvo. Na poštanskim sandučićima stoji više od dvadeset imena, neke naljepnice su jedva vidljive, neke su potpuno nove. Ali imena su pravi atlas svijeta, jer su u toj kući do sada živjeli ljudi iz više od 60 zemalja. Subotom zajedno doručkuju, stol je pripremljen za osamnaest osoba. Zidovi su šareno obojeni, a na polici s knjigama stoji i Biblija i Kuran i njemački pravopis i jezični priručnik za stanovnike Gane. Najmlađem stanovniku je oko 20, najstariji je star 85 godina. Mirno raspravljaju, o Bogu i o svijetu. Glavno pravilo glasi: nitko se ne smije praviti važan, svi mogu biti takvi kakvi jesu i kako se osjećaju.
"Ne smijemo zatvarati vrata"
Pater Christian Herwartz, sijede brade i tetoviranih ruku, objašnjava kako je sve počelo samo od sebe. Susjed je tražio kod isusovca mjesto gdje bi prenoćio, drugi put ga je za tu uslugu molio kolega s posla. U nekom trenutku je Herwartz shvatio kako ne smije zatvoriti vrata pred onima koji trebaju pomoć i tako su ona ostala otvorena - za svakoga. Kršćanin ili musliman, beskućnik ili ovisnik... Svatko može tu naći mjesto, za jednu noć ili čak za nekoliko godina. Pater ne postavlja suvišna pitanja i ne traži dokumente: "Vjera i život, to je za mene ista riječ. I tamo gdje se ne poštuje gostoprimstvo, tamo ne vlada život."
Bunga tu živi već tri mjeseca. Potječe iz Afrike, ali radije ne želi reći niti odakle, niti kako se točno zove. Ono što ipak želi reći jest da se tu osjeća kao u velikoj obitelji. Postoji sukoba i razmirica, ali se oni brzo rješavaju - baš kao "među svojima". "Tako bi mogli živjeti i ljudi vani, onda bi bilo mnogo sretnijih ljudi", smatra Bunga. Claudia Keyers živi u toj zajednici već dvije godine. I ona priznaje da nije uvijek lako kada toliko ljudi živi na razmjerno malenom prostoru i gdje se spava u pravilu na krevetima na kat. Ali usprkos tom nedostatku intimnosti, i ona ustraje u tvrdnji kako nema dojam da se tu bilo čega mora odreći.
"Novac je đavolja rabota"
Pater Christian Herwartz je bio brat-laik i do mirovine je radio kao tokar i u transportnom poduzeću. Na pitanje tko plaća sve troškove, nestaje smješka: "Pitanje o novcu je đavolje pitanje" i dodaje kako i on sa svojom mirovinom već može mnogo toga učiniti. I on uživa u tom doručku subotom gdje se kuha, raspravlja i zajednički objeduje, ali priznaje kako ne zna, koliko će dugo to potrajati.
Berlin je grad koji postaje sve skuplji i u Kreuzberg dolazi sve više onih koji niti ne pitaju koliko je visoka stanarina. Njegova složna zajednica je do sada prkosila zakonitostima njemačke svakodnevnice, ali je pitanje, koliko još dugo...
Autor: S. Erb, M. Steinhausen (aš)
Odg. ur.: S. Matić