1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Gospodarstvo

Plinovod druge vrste

Na najvišoj razini danas je potpisan sporazum o gradnji 1 200 kilometara dugog plinovoda kojim bi se plin iz Sibira dopremao do Njemačke – i kako je planirano, jednoga dana i do Velike Britanije.

Ruski plin do potrošača u Europi dopremat će se po dnu Sjevernog mora (na slici crpilište u Vuktyu).

Ruski plin do potrošača u Europi dopremat će se po dnu Sjevernog mora (na slici crpilište u Vuktyu).

Što je tu čudno, pitat ćete: Njemačka je ionako zaokupljena cijenom plina koji je ovdje i zakonski povezan s cijenom nafte, a što to znači u ove dane i kakve veze sibirski plin ima s Irakom ili posljedicama uragana u Americi, možete zaključiti i sami. Uostalom, postoje već dva plinovoda koji dovode plin iz Rusije u Njemačku i sve su prognoze kako će potrošnja plina i dalje rasti. Pa ipak ima nešto, što ovaj projekt razlikuje od bilo kojeg sličnog: ovaj plinovod neće ići po zemlji, nego je odabrana kud i kamo skuplja varijanta – on će teći po dnu Sjevernog mora.

Čudan neki projekt

To je čudan projekt: s gotovo dvije i pol milijarde eura ovaj je plinovod u Baltičkom moru dvostruko skuplji nego istovjetni plinovod na kopnu. To ne zvuči gospodarski isplativo, pogotovo što između Rusije i Njemačke već postoje dva plinovoda na kopnu zvana „Polarno svjetlo“ i „Bratstvo“, čije bi se kapacitete moglo povećati uz relativno niske troškove. O razlozima za izgradnju novog plinovoda ispod mora Roland Götz iz Zaklade znanost i politika iz Berlina kaže: „Razlozi za gradnju podmorskog plinovoda mogu biti u tom slučaju samo to da se izbjegnu treće države. Dakle, da plinovod ne prolazi preko Bjelorusije i Poljske odnosno Ukrajine i Slovačke. Time se uspostavlja direktna veza između proizvođača i kupca, dakle između Rusije i Njemačke, što znači da otpadaju tranzitne dadžbine te se isključuje teorijska mogućnost da treća država namjerno blokira plinovod.“

U prošlosti se to stvarno i dogodilo, ali samo jednom i to na nekoliko sati, kada je Bjelorusija prekinula dovod plina kako bi izvršila pritisak u pregovorima s ruskim plinskim koncernom Gazpromom. Zato daleko veći problem predstavlja to što je Ukrajina proteklih godina navodno često uzela više plina nego što je platila.

Prednosti nisu vidljive na prvi pogled

Pa ipak, vrlo je čudno da se zbog toga odluči potrošiti dodatanih 1,2 milijardi eura. Prije svega se nameće pitanje zbog čega su njemačke tvrtke e.on Ruhrgas i BASF Wintershall spremne zajedno s Gazpromom snositi te znatno više troškove. Poznavatelj prilika u Rusiji Roland Götz kaže: „Očito se očekuju neke prednosti koje nisu vidljive na prvi pogled. To je vjerojatno povezano s tim da se želi ući u posao s Gazpromom, koji pak na taj način želi dobiti mogućnost vršenja određenog pritiska na države poput Bjelorusije i Ukrajine.“

E.on Ruhrgas i BASF Wintershall odbili su radiju Deutsche Welle dati informacije o plinovodu, premda bi te tvrtke sigurno mogle ispričati niz zanimljivih stvari. Na primjer, zašto je e.on Ruhrgas u srpnju prošle godine u Moskvi sudjelovao u prvim pregovorima o gradnji plinovoda, ali kod drugog kruga pregovora u travnju ove godine u Hannoveru više ne. To je više nego začuđujuće, s obzirom na to da je e.on s udjelom većim od pet posto najveći strani suvlasnik ruskog plinskog koncerna Gazproma. Umjesto njega je u Hannoveru u pregovore odjednom ušao BASF Wintershall, koji u Njemačkoj zajedno s Gazpromom ima tvrtku za distribuciju Wingas. E.on time nije bio oduševljen, a sada bi, sudeći prema medijskim izvješćima, ipak ponovo trebao sudjelovati u novom poslu.

Poljska zaobiđena u svakom pogledu

Najmanje oduševljenja zbog tog plinovoda pokazuje Poljska. Nova članica Europske unije osjeća se zbog toga „zaobiđenom“ u doslovnom smislu te riječi. Pa ipak, Roland Götz smatra: „To sve je izazvalo više uzbuđenja nego što bi to objektivno bilo opravdano. Jer, taj plinovod u Baltičkom moru neće ništa promijeniti u energetskim vezama između Njemačke i Rusije i Njemačke i Europe. To je samo jedan od čimbenika u tim vezama. Osim toga, potražnja plina u Njemačkoj i Europi i dalje će rasti, tako da bi taj plinovod jednog dana ionako bio potreban. Dakle, njegova će gradnja, takoreći, samo biti provedena prije nastupanja potrebe, umjesto da se prošire već postojeći plinovodi.“