1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Pivo sa Svetog brda

Hmelj, slad, kvasac i voda - njemačko pivo smije sadržavati samo ta četiri sastojka. To propisuje Uredba o čistoći piva iz 1516. godine. I nakon 500 godina se u Njemačkoj tako pravi pivo. I u samostanu Andechsu.

"An Guadn" (u slast), kaže sijedi muškarac na svom bavarskom dijalektu. Po tomu je jasno da ne dolazi izdaleka. Kao i obično subotom samostanska gostionica "Bräustüberl" je puna. Nijemci sa sjevera sjedaju za stol s Talijanima, Bavarcima. U većini su ipak Minhenčani. S Marienplatza, središta bavarske metropole, brza željeznica za manje od sat vremena stigne do Herrschinga na Ammerskom jezeru, odakle brojne planinarske staze vode prema Svetom brdu. Dnevna karta za vlak stoji 12 eura.

Slika Isusovog uzašašća

Iznad glavnog oltara je slika Isusovog uzašašća

Uspon pješice traje malo više od sat vremena. Najstrmiji je zadnji dio staze. Ali, on zato završava točno ispred crkve izgrađene 1423. godine. Ulazim unutra i okružen sam raskošnim rokoko-ukrasima. U sredini blista pozlaćeni oltar s kipom Majke Božje.

Tko pogled odvoji od zlatnih ukrasa i pogleda dolje, u podnožju oltara može otkriti neočekivan detalj. Iz jednog uskog otvora viri miš.

Miš viri iz pukotine

Zacijelo svjetski raritet: spomenik mišu

Njemu je ovdje podignut spomenik jer je navodno 1388. gotovo potpuno razorenu utvrdu sačuvao od zaborava. Prema legendi se za vrijeme svete Mise u bivšoj dvorskoj kapelici pojavio miš s komadom papira. Iznenađeni komadom papira koji je donio miš mjerodavni su krenuli u potragu za vrijednim relikvijama, za koje se mislilo da su već odavno izgubljene, među kojima su najvrjednije bile one što ih je iz Svete zemlje donio grof Rasso. I relikvije su pronađene.

Danas se relikvije čuvaju iza debelih željeznih vrata "Svete kapelice". Može ih se vidjeti prilikom obilaska ovih znamenitosti s vodičem.

Najveća pivovara koju vode redovnici

Većina posjetitelja Andechsa nisu hodočasnici, ne dolaze zbog "Svete tri hostije" niti kako bi posjetili šest redovnika u tamošnjem samostanu. Oni dolaze kao turisti kako bi vidjeli kulturne znamenitosti i kako bi kušali glasovito pivo koje se još od srednjeg vijeka pravi u tamošnjem samostanu. Godišnje se proizvede više od 100.000 hektolitara. Prodaje se u Njemačkoj i cijelom svijetu, izuzevši zimsko pivo. Kakvo pivo će se proizvoditi i kamo će se isporučivati o tomu odlučuje samostanski konvent. Samu proizvodnju i služenje gostiju redovnici prepuštaju stručnom osoblju.

Ulaz u gostionicu Bräustüberl

U "Bräustüberlu" se toči svježe pivo koje se proizvodi samo nekoliko desetaka metara dalje

Bavarska gostoljubivost i tradicija

Tko vikendom želi sjediti u "Bräustüberlu" mora na provjeru staviti bavarsku društvenost. "Oprostite, je li ovdje slobodno?" Lagano klimanje glavom znak je da me se podnosi. Pladanj s jelom i pićem stavljam na drveni stol, a sam sjedam na drvenu klupu. Litarska krigla zimskog piva i svinjska koljenica su teški. Gosti u "Bräustüberlu" sami nose svoje jelo i piće. Kad se u ljetnim mjesecima koriste velike vanjske terase može sjesti i do 2.000 gostiju. Tu se troše tone kobasica i koljenica, da i ne govorimo o litarskim kriglama piva.

Nekoliko vrsta piva se preko cjevovoda iz pivovare izravno pretače u cisterne gostionice i toči gostima. Bude tu i po nekoliko tisuća litara piva na dan. Za uspomenu se može i kući ponijeti sanduk piva za kušanje. Šest boca različitih vrsta piva za 8,50 eura. To nije skupo i rado se kupuje. A pivo je najvažniji izvor financiranja samostana.

Vrtna terasa

U ljetnim mjesecima na vrtnim terasama može sjesti i do 2.000 gostiju

Ekskluzivno zimsko pivo

Pikantno-blago zimsko pivo ne može se u bocama ponijeti kući. Ono se toči isključivo u samostanskoj gostionici i to između 11. studenoga i 19. ožujka, dakle od svetog Martina do svetog Josipa.

"Pivo mora imati okus piva", kaže glavni pivar Alexander Reiss. Zato je samostanska pivovara ostala vjerna bavarskoj uredbi o čistoći piva iz 1516. godine. Za pravljenje ovoga tamnog piva pored vode, tamnog slada i aromatičnog hmelja iz područja Hellertau potrebno je prije svega strpljenje i iskustvo.

Reiss naglašava da se u njegovoj pivskoj kotlovnici još uvijek stvarno kuha, na tradicionalan način. Pritom se samo jedan dio pivskog koma, dakle mješavine mljevenog slada i vode, dovodi u kotao, u njemu kuha i nakon toga vraća u bačvu za vrenje. Taj se postupak ponavlja više puta što pomaže da se dobije jak okus piva po sladi. Vrijeme zrenja traje oko šest tjedana, a nakon toga se zimsko pivo može točiti u "Bräustüberlu" - bez filtriranja, izravno iz cisterni u kojima je proizvedeno. Ono nema samo osobito blag okus nego je s udjelom alkohola od oko četiri posto razmjerno blago. Za usporedbu, tamno pivo Andechser Doppelbock često ima i više od sedam posto alkohola.

Posjetitelji se spušaju niz brdo ispred samostana

Od 20 sati nastupa samostanski mir

Vrijeme za polazak kući

U samostanskoj gostionici nije moguće ostati dugo - u 20 sati se ona zatvara. Većina posjetitelja je ionako već na putu kući, jer s pivom i koljenicom u trbuhu treba najprije pješačiti oko sat vremena. Razlog za rano zatvaranje je i samostanski život redovnika benediktinaca, koji se ne bi smjelo previše ometati. U 20 sati su oni već dopola izmolili večernju molitvu, a do jutarnje nije ostalo puno vremena. Ona počinje u sedam sati. "Ora et labora" - moli i radi. Do benediktinskog samostana vodi puno putova, ali redovnike Bogu vodi samo taj jedan put.

Preporuka uredništva