1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

`Pitali vjerujemo li u boga i jedemo li svinjsko meso!`

Prvi pravoslavni kršćani u Beču su se naselili još sredinom sedamnaestog stoljeća. Danas je ovo moderna crkvena zajednica, koja se zalaže za otvorenu komunikaciju sa svim austrijskim građanima.

Titel: Orthodoxe Kirchen in Österreich. Schlagworte: Bosnien, Serbien, Orthodoxe Kirchen Wer hat das Bild gemacht?: Emir Numanovic /DW Korrespondentin aus Wien Wann wurde das Bild gemacht?: Mai 2013 Wo wurde das Bild aufgenommen? Wien Serbisch-orthodoxe Kirche in Wien. Dragoslav Dobojnica, Buchverkäufer.

Orthodoxe Kirchen in Österreich.

„Mislim da dosta Austrijanaca još nije upoznalo pravoslavnu crkvu, barem ne onako kako bi ju trebali upoznati. Iapk, mora se reći da su vrlo tolerantni i da mi ovdje živimo u slozi jedni pored drugih. Ali ako bi oni bolje upoznali pravoslavlje, mislim da bi se njime i oduševili“, tvrdi Aleksandrus Galanis, nakon što je obavio molitvu i upalio svijeću u Hramu vaskrsenja Hristovog, srpskoj pravoslavnoj crkvi u drugom bečkom okrugu. Alaksandrus živi svega nekoliko ulica od ove crkve i često ju posjećuje, a ono što ga privlači pravoslavlju je, kako kaže, originalnost kršćanstva.

Aleksandrus Galanis

Aleksandrus Galanis

„Kada se ulazi u pravoslavnu crkvu, osjeti se taj pravi kršćanski duh. Druga stvar su ta pravoslavna srdačnost, duhovnost i ta meditacija u molitvi. To je izvorno i originalno kršćanstvo. U katoličkoj ili protestantskoj crkvi to izgleda kao da je napušteno i modificirano, a pravoslavlje je sačuvalo te stare korijene. Meni osobno bilo bi drago kada bi o tome više znali i moji austrijski sugrađani“, priča Aleksandrus, čiji je otac porijeklom iz Grčke, a majka iz Srbije.

Nazočnost u javnosti

No, tu i tamo za pravoslavlje se zanima i poneki Austrijanac, dodaje Dragoslav Dobojnica, koji u ovom hramu prodaje, svijeće, ikone i knjige (na naslovnoj fotografiji). „Pa dolaze, traže knjige i časopise, znači da ih zanima. Iako je to mali broj ljudi, ipak postoji neko zanimanje. Ima i naših koji su ovdje rođeni i ne znaju ćirilicu, pa onda traže nešto na njemačkom jeziku ili barem na latinici“, priča Dobojnica.

Među časoposima koji se mogu dobiti u ovom hramu odnedavno se nalazi i besplatno crkveno glasilo „Orthodoxe Kirchenzeitung“. Ova publikacija od jeseni izlazi na njemačkom jeziku i u njoj se mogu dobiti sve informacije o aktivnostima Pravoslavne crkvi u Austriji.

Te informacije namjenjene su kako domicilnom, većinski katoličkom stanovništvu koje se zanima za pravoslavlje, tako i članovima različitih pravoslavnih dijasporskih zajednica u Austriji, objašnjava Mihailo Popović, povjesničar na Austrijskoj akademiji znanosti, i tajnik austrijskog metropolita Arsenijusa, sa stolicom u Beču.

Unutrašnjost Crkve Svetog Save u Beču

Crkva Svetog Save u Beču

„U Austriji imamo nekoliko zajednica iz različitih zemalja, koje podliježu različitim pravoslavnim jurisdikcijama. Ovdje žive grčki, srpski, ruski, gruzijski, bugarski, rumunski i sirijski pravoslavci. Ideja je bila da se uspostavi jedna zajednička publikacija, u kojoj bi se prikazivalo sve što se događa u pojedinim zajednicama. Časopis izlazi na njemačkom jeziku, kako te informacije ne bi bile dostupne samo jednoj zajednici, već svima, pa tako i austrijskoj javnosti. Smatramo da je dobro da što više ljudi poznaje strukturu pravoslavne zajednice u Austriji, koji praznici se kada i zašto slave i gdje se može doći do dodatnih informacija“ objašnjava Popović.

Predstavljanje austrijskom društvu

Ova prezentacijska platforma o povijesti pravoslavlja i današnjim društvenim aktivnostima zajednice, pokrenuta je u suradnji s Austrijskim tajnikom za integraciju Sebastianom Kurzom, te Bečkim integracijskim fondom. Popović smatra da je znanje domicilnog stanovništva o pravoslavlju uistinu široko, jer je pravoslavlje, kako navodi, integralni dio austrijskog društva još od vremena Austro-Ugarske monarhije. Pravoslavna crkva isto tako intenzivno surađuje s katoličkom crkvom, te organizira razna događanja na koja se pozivaju svi građani, bilo da je rječ o dobrotvornim ili kulturnim priredbama. A i to je, kaže Popović, jedan od načina da se pravoslavlje predstavi austrijskom društvu.

„Još jedan od načina je na primjer i proslava Vaskrsa (Uskrsa). To slavlje se dijelom događa u javnom prostoru, ispred crkve. Ljudi to vide, pitaju se što se događa i onda dolaze do informacija i tako upoznaju pravoslavlje. U Austriji također djeluje ortodoksna biskupska konferencija, koja se bavi raznim temama koje predstavalja javnosti - briga o bolesnima, bogoslužba u zatvorima, religijska nastava u školama itd. Sve to je dio te višestrane komunikacije sa svim austrijskim građanima“, kaže Popović.

Pravoslavlje u Austriji ima dugu povijest

Povjesničar Mihailo Popović stoji pred policom s knjigama

Povjesničar Mihailo Popović

Sredinom 17. stoljeća trgovci iz tadašnjeg Osmanskog carstva dovozili su robu u Beč, a među njima su se nalazili i pravoslavci iz raznih zemalja jugoistočne Europe. Neki od njih ovdje su se vremenom trajno nastanili i izgrađene su dvije pravoslavne općine. Obje su bile grčke jurisdikcije - grčka zajednica Svetog Georga i grčka zajednica Svetog trojstva – čije se dvije crkve sve do danas nalaze u užem centru Beča. Danas ovaj grad ima gotovo petnaest pravoslavnih bogomolja, bilo da je riječ o crkvama ili kapelama, a procjenjuje se da u cijeloj Austriji danas živi 400.000 do 500.000 pravoslavaca različitih jurisdikcija.

O svemu ovome, bilo bi važno informirati i austrijsku javnost, smatra i Aleksandrus Galanis, koji je neznanjem svojih sugrađana o pravoslavlju, nekada znao biti šokiran. „Pa kad se samo sjetim da su me u školi pitali vjerujemo li mi u boga i jedemo li svinjsko meso! Mnogi o tomu, dakle, nemaju pojma i mislim da je i ovaj časopis, kao i sve druge aktivnosti Pravoslavne crkve u Austriji, jako pozitivna i važna stvar.“

Preporuka uredništva