1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Pištolj samo ako ništa drugo ne pomaže

U nekim zemljama policajci imaju izvučeno oružje čak i kod prometnih kontrola. Njemački policajci su obučeni da se late oružja tek u krajnjem slučaju, ali i onda se (pre)često ustrijele "krive" osobe.

Oni su naoružani i pod psihičkim su pritiskom. "Policajac uvijek iznova dolazi u situaciju u kojoj ne zna što će se dogoditi. Pod stresom, a pod stresom se naš pogled pretvara u tunel, u ograničenu spoznaju činjenica oko njega", objašnjava nam Gerd Enkling.

On je glavni trener policije pokrajine Bavarske i odlično zna kako u takvim situacijama bezbroj čimbenika odlučuje o daljnjem tijeku zbivanja: jesu li prolaznici u blizini? Je li velika vrućina? Dere li se netko na policajca? Je li prije toga morao trčati? Može li zadržati distancu od problema? "Takve situacije su izuzetno složene", tvrdi Enkling.

U zemljama poput Sjedinjenih Američkih Država takve situacije i prečesto završe smrtonosno. Nema pouzdanih statistika, ali je riječ o više stotina osoba koje svake godine ustrijele od policijskih službenika, a među njima su uvijek iznova i osobe koje uopće nisu bile naoružane. U Njemačkoj službenici tek rijetko povlače službeni pištolj: u protekle dvije godine je bilo po osam smrtonosnih hitaca, a sve od 1998. je u Njemačkoj od policijskog metka ukupno poginulo 109 osoba.

Ali postoji i golema razlika između Njemačke i SAD-a: u Sjedinjenim Državama oružja je gotovo koliko i stanovnika, dok se njemački policajci tek rijetko susreću s osobama za koje mogu pretpostaviti da su naoružane. Iako je to važan čimbenik u tako različitim statistikama, čak i kritičari policije priznaju da su ovdašnji službenici veoma oprezni prije nego što se late oružja. Tako i Otto Diederichsen iz Instituta za građanska prava i javnu sigurnost priznaje da se od sedamdesetih godina prošlog stoljeća osjetno smanjio broj slučajeva u kojima su ispaljeni hici na neku osobu: "1976. je zabilježen 141 slučaj, '77. je bila osobito loša; bilo je 160 slučajeva povrede osoba. Tu se dakle nešto dogodilo i to se svakako može ocijeniti pozitivnim."

Vježba pucanja iz pištolja

Vježbe na streljani su manji i mnogo lakši dio nastave. Jer policajce se uči kako ispuniti zadatak bez povlačenja oružja

Iskoristiti "pogled kroz tunel"

I u pokrajini Sjevernom Porajnju i Vestfaliji obuka s oružjem za mlade policajce može se svesti pod naslov: "Ne pucajte". Tečaj počinje time da se prvo nauče postupati s pištoljem: "Morate naučiti baratati opremom - to nije nikakva igračka nego smrtonosna naprava", stalno ponavlja Uwe Theme.

On u ovoj najmnogoljudnijoj njemačkoj pokrajini drži nastavu u predmetu koji se niti ne zove samo "pucanje", nego "operativno djelovanje i obrana od opasnosti". Doduše, na početku se vježba na streljani, ali glavnina nastave se svodi na obuku kako se ponašati u stresnim situacijama.

Glavna metoda u tim vježbama su igrokazi. To nisu nipošto nekakve lagodne kazališne predstave, nego situacije u kakvima će se policajci sigurno naći u svojoj karijeri. Na primjer, netko se žali na buku iz susjednog stana i skupina policajaca "glumi" momačku večer uz pivo, nogomet i glasnu muziku. Na zadatku je dvoje policajaca u izobrazbi, ali u stanu je desetak pripitih mladića koji nipošto ne shvaćaju zašto bi ikome mogla smetati njihova mala zabava. Agresivni su prema službenicima, ali policajci moraju naučiti izaći na kraj s takvim izazovom i istovremeno se držati i zakona i pravilnika o službi.

Nastavnik sve promatra i nakon toga se diskutira o čitavom zadatku. Što je rečeno? Gdje je tko stajao, je li netko mogao biti prijetnja i je li kolega u tom slučaju mogao učinkovito pomoći? Što je moglo biti učinjeno bolje? Takvi "igrokazi" se vježbaju u svim pokrajinama u Njemačkoj i važan su dio policijske nastave koja uglavnom traje tri godine. "Ako pod stresom imamo ograničeno poimanje naše okoline, onda se uvijek vraćamo provjerenim taktikama, to radi svaki čovjek", tumači nam bavarski nastavnik Enkling.

Ako, dakle, policajac već u nastavi nauči da ne treba krenuti odmah u akciju, nego da treba prvo dobro osmotriti situaciju i onda se na smirujući način obratiti sugovorniku, onda su veliki izgledi da će se tako ponašati i kad doista bude "ozbiljno".

Obuka policajaca

Glavnina obuke se provodi putem 'igrokaza' i oni sežu od prosvjeda pa do remećenja kućnog mira

"Malo bolje gledati oko sebe"

Usprkos tome, uvijek nešto krene krivim putem. Čak i od ovih, ne osobito čestih smrtnih slučajeva proteklih godina, neki su se mogli izbjeći, smatra Thomas Feltes. On je kriminolog na Rurskom sveučilištu u Bochumu i podsjeća nas na jedan slučaj koji se prije nekih godinu dana dogodio u Berlinu. Tamo je policajac ustrijelio muškarca koji je bio gol i naoružan nožem i stajao je u jednoj fontani pred gradskom vijećnicom.

Zapravo, taj čovjek je bio mentalno poremećen i bolovao je od šizofrenije, ali baš su to osobe koje onda i previše često ne razumiju naloge policajca i onda budu ustrijeljene. Prema istraživanju postaje RBB, čak dvije trećine osoba koje su proteklih pet godina bile ustrijeljene od policije su bile ili psihički bolesne ili ih je policija već opazila zbog njihovih psihičkih smetnji.

Psihička bolesnica

I prečesto su žrtve osobe koje vjerojatno niti ne razumiju što policajac želi od njih

"Mnogi policajci nisu svjesni da imaju posla s psihički bolesnom osobom", smatra kriminolog Feltes. Zato je uvjeren: "U tom pitanju je potrebna bolja obuka policijskih službenika". Osim toga, treba razmisliti i o mogućnosti da njemački policajci koriste nesmrtonosno oružje. Jer pištolj je u pravilu smrtonosno oružje: samo na filmu netko nekoga onesposobi hicem "u nogu" ili mu čak metkom izbije oružje iz ruku. Ali i američki policajci sve češće koriste "elektro-šokere" ili mrežu koja se ispaljuje preko nasilnika.

Pritom svaki policajac mora imati na umu da, baš kao i u mnogim drugim zapadnim zemljama, i u Njemačkoj automatski slučaj preuzima državno odvjetništvo ako je njegovim metkom netko pogođen ili čak i ako je nastala samo materijalna šteta. Doduše, Thomas Feltes smatra da se ti postupci prebrzo obustavljaju. Čak ni postupak u slučaju pogibije umobolne osobe pred berlinskom vijećnicom više se ne istražuje. "Upravo kad se radi o takvim smrtonosnim hicima želio bih da državno odvjetništvo malo bolje pogleda što se dogodilo", kaže kriminolog.

Preporuka uredništva