1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

"Pišem da bih opstao"

Bio je jedan od rijetkih pisaca njemačkog govornog područja kojega je kritika cijenila jednako kao i široka čitateljska publika. Njegov roman "Stiller" bio je prvi bestseller Suhrkampa. Ove godine bi bio navršio 100.

Max Frisch

Max Frisch

Prije točno 20 godina (4.4.1991.), nekoliko tjedana prije svog 80. rođendana, umro je Max Frisch, tamo gdje se i rodio, u Zürichu. Mnogi će na spomen njegovog imena pomisliti prvo na djelo "Homo Faber" koje je postiglo veliku popularnost izvan njemačkog govornog područja, između ostalog i zbog činjenice da ga je na filmska platna prenio Volker Schlöndorff.

Scena iz filma Homo Faber

Scena iz filma "Homo Faber"

No, unatoč činjenici da su djela jednog od najznačajnihih poslijeratnih pisaca njemačkog govornog područja naišla na odjek među širokom publikom, on joj se nikada nije ulagivao. S velikom oštrinom je secirao egzistencijalne probleme pojedinca u postmodernom društvu, njegovi likovi su, baš kao i on, bili u stalnoj potrazi za vlastitim identitetom, za svojim pravim "ja". Smatrali su ga "glasnogovornikom švicarske ljevičarske inteligencije" i jednom od vodećih figura europskih socijaldemokratskih krugova. Vezivalo ga je i prijateljstvo s bivšim njemačkim kancelarom Helmutom Schmidtom koje je rezultiralo i njihovim zajedničkim službenim posjetom Pekingu 1977.

Spalio sve rukopise

Markantan lik s lulom i debelim crnim okvirima naočala

Markantan lik s lulom i debelim crnim okvirima naočala

S 20 godina je Frisch kao slobodni novinar počeo pisati izvještaje o putovanjima po Čehoslovačkoj, Mađarskoj, Jugoslaviji... Pisati je počeo još kao učenik. Svoj prvi roman objavio je 1934. godine, no 1937. je zapalio sve do tada nastale rukopise, odlučan u naumu da prestane pisati. 1942. godine je kao diplomirani arhitekt otvorio vlastiti ured i osvojio prvu nagradu na natječaju za gradsko kupalište. "Kupalište Maxa Frischa" u Zürichu danas je zaštićeni spomenik. Nije međutim mogao ostati dosljedan u svojoj apstinenciji od pisanja, a njegovi tekstovi su nailazili na tako dobar prijem da je sredinom 50-etih godina stavio ključ u bravu svog arhitektonskog biroa i posvetio se samo pisanju.

Pozornost javnosti Frisch je redovno privlačio i svojim brojnim ljubavnim vezama. I tu je autor bio u stalnom traganju - često je pritom nalazio mlađe partnerice. Njegovi bračni problemi našli su mjesto i u njegovim djelima, a godinama je bio u kompliciranoj vezi s književnicom Ingeborg Bachmann.

Složeno prijateljstvo s Dürrenmattom

Dnevnici Maxa Frischa u izdanju Suhrkampa

Dnevnici Maxa Frischa u izdanju Suhrkampa

Slavu mu je donio roman "Stiller" objavljen 1954. godine, koji je samo na njemačkom govornom području prodan do sada u 2 i pol milijuna primjeraka i preveden na 25 jezika. Bio je to prvi naslov objavljen u danas vrlo uglednoj i uspješnoj nakladničkoj kući Suhrkampu koji je postao bestseler. No, mnogi Frischa poznaju kao vrsnog dramskog pisca: njegovi kazališni komadi "Palikuće" (1958.) i "Andorra" (1961.) ubrajaju se u najizvođenije drame napisane na njemačkom u 20. stoljeću. Dobitnik je Büchnerove književne nagrade i Mirovne nagrade njemačkih nakladnika i knjižara, a često se spominjao kao kandidat za Nobelovu nagradu.

S drugim najpoznatijim švicarskim poslijeratnim autorom Friedrichom Dürrenmattom vezivalo ga je složeno prijateljstvo puno nesporazuma i agresije. Dürrenmatt je umro nekoliko mjeseci prije Frischa, a njihovom smrću je završila jedna era švicarske književnosti.

Autorica: Dunja Dragojević

Odg. ur.: Snježana Kobešćak