Pet europskih specijaliteta koje je bolje - izbjeći

Sušionice Hákarla su i na Islandu obično na usamljenim mjestima, ali ih i tako nije teško otkriti: smrad se širi kilometrima uokolo. Tamo se suši meso i salo grendlandskog morskog psa koje je svježe zapravo otrovno. Tek ako ga se zakopa ili pušta u bačvi da praktično već istrune, nakon nekoliko tjedana postaje jestivo – za „prave“ Islanđane. Jer i tako upravo užasno bazdi po amonijaku.

Iako je to specijalitet kojeg ćemo naći i na hrvatskim tržnicama, mnogim drugim Europljanima je bolje ne reći što je to zapravo: testisi bika. Ne samo u središnjoj Europi, nego i u Španjolskoj se zaklinju da je to vrhunski specijalitet (i naravno, afrodizijak) – jedino treba naći hrabrosti to staviti i u usta.

Zapravo, kada je riječ o ukusu ovog tradicionalnog jela njemačkih pomoraca koje je došlo na treće mjesto ove ljestvice, sigurno ste u vojsci (ako ste služili) bili suočeni i s gorim: to je krumpir, cikla, sušeno meso i riba. Jedini je problem što je sve to izmljeveno tako da i izgleda kao da je to već bilo u nečijem trbuhu, ali je nakon posljednjeg piva ili rakije sve izletjelo van. E pa, u slast!

Već kod otvaranja limenke mnogi bi odmah posegnuli za plinskom maskom. Jer to su haringe koje su već odmakle u svom truljenju. Smrad je toliki da i proizvođač savjetuje limenku otvoriti – pod vodom. Proces truljenja se i tamo nastavlja tako da konzerva pravog Surströmminga i mora biti napuhnuta od plinova. Ali zato ju je zabranjeno nositi u zrakoplov: postoji mogućnost eksplozije.

Nemojte se praviti da mi u Europi ne jedemo i žive životinje: na primjer već mrtve oštrige je bolje zaobilaziti u širokom krugu. Ali žive crve koji gmižu kroz sir... Na otoku Sardiniji je to vrhunski specijalitet i kažu da upravo ekskrementi crva koji se proždiru kroz sir onda mu i daju jedinstveni okus. Utjeha nam je: ovaj sir je u EU-u zabranjen, ali žitelji Sardinije ne mare za to.