1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

"Pasija" - sto o Gibsonovom filmu kazu najvece njemacke crkve?

Scena iz filma Pasija

Scena iz filma "Pasija"

Sto crkve u Njemackoj misle o filmu "Pasija"? Kakav je njihov stav o filmu? Trebaju li ga pozdraviti ili upozoriti na njega? Da li da se raduju zbog reklame koju crkvama radi film ili mozda film ipak odvlaci paznju od glavnih postavki krscanstva? Katolicka crkva u Njemackoj u svakom slucaju na film reagira opustenije od protestanata. I to ne samo zato sto je centrala u Rimu propisala kako se na njega treba reagirati i kako ga treba komentirati. Jos uvijek Njemackom kruzi sluzbeno demantirana glasina po kojoj je Papa vidio film i nakon toga rekao recenicu: "Tako je, kako je bilo". Sluzbeni stav o filmu Vatikan nije izdao. Ali predsjednik Papinskog medijskog vijeca, nadbiskup John Foley rekao je da film ni u kom slucaju "nije antisemitski" i da nema naznaka da "Pasija" moze probuti i pojacati anti-zidovske stavove, kako glasi opravdana glavna kritika zidovskih organizacija. Glasnogovornik Ivana Pavla II, Joaquin Navarro-Valls, u "Pasiji" vidi filmsku "transkripciju" evandjelja. Ako je film antisemitski, onda je to i evandjelje, tvrdi on. Znaci li to da je zabranjeno kritizirati film? Dojam je da Vatikan u Gibsonovom osobnom tumacenju Isusove muke vidi sredstvo pogodno za evandjelizaciju. Jer kako inace protumaciti dobre ocjene koje su filmu dali konzervativni predstavnici katolicke crkve, a da "Pasiju" nisu jos ni vidjeli? Katolicki biskupi u Njemackoj su ipak kritizirali film zbog drasticnih scena nasilja, kako kaze kardinal Lehmann, predsjednik njemacke biskupke konferencije:

"Ne mozemo u filmu razaznati direktne antisemitske elemente, ali sva ta brojna primjena sile koja je prisutna u njemu, dakle, nasilje koje je iznimno stravicno i brutalno, cak i krvavo, jednostavno nismo mogli zaobici cinjenicu da ta primjena nasilja pod odredjenim uvjetima indirektno moze imati negativne posljedice i na ljude, koji vide film. Kroz to je onda moguce i indirektno zlorabljenje filma u antisemitske svrhe. Znaci ne kroz sami film, vec od strane autora filma", smatra kardinal Lehmann. Evangelicka crkva u Njemackoj film ocijenjuje razlicito od Katolicke. Po njoj filmu nedostaje teoloska dubina, a Mel Gibson "kupa se u poboznosti jednog pacenika", koja se koncentrira na vanjstinu patnje. Predsjednik Vijeca Evangelicke crkve u Njemackoj Wolfgang Huber dirnut je filmom:

"Jako sam patio zbog neumjerenosti kojom se u filmu prikazuje nasilje zbog kojeg Isus umire. Imao sam osjecaj da se filmom i svim tim scenama pokusava ljude, koji su se gledanjem televizije i na druge nacije navikli na prikazivanje nasilnih scena, senzibilizirati na ono zbog cega Isus pati", smatra Huber. Da li je "senzibilizirati" doista prava rijec? Za Wolfganga Hubera su scene mucenja i smaknuca Isusa Krista u tom obujmu bile nepotrebne. U noci nakon posjete kinu imao je jaku glavobolju. Valja reci da u filmu Mela Gibsona nije bilo sve lose:

"Postoje i dirljive i osjecajne scene. Retrospektivne scene koje su ubacene u film smatram vrlo dobrim: scene Isusa kao djeteta, propovjednika na brdu, pranje nogu, posljednja vecera. Pitao sam se zasto su te scene pogleda u proslost tako kratke, nesrazmjerno kratke u odnosu na duzinu scena mucenja i prikivanja na kriz, odnosno nosenja kriza. Tu imam velike dvojbe oko proporcija filma", napominje Huber. Nekoliko scena s pogledom unatrag su izmisljene, naprimjer scena u kojoj Isus radi kao stolar. Inace film se trudi biti autentican. S tom svrhom glumci u filmu pricaju aramejskim i latinskim jezikom. Pri tome su se ipak reziseru potkrale i neke neugodne sitnice, koje nisu promakle budnom oku Wolfganga Hubera:

"Povijesno je posve nekorektna jedna scena: Isus i Poncije Pilat razgovaraju na latinskom! To je doista prvi slucaj u kojem sam ja uopce cuo da je Isus znao latinski, jer je Isus govorio aramejski. Dakle tu se radi o iskrivljavanju povijesne cinjenice. Osim toga budi se dojam da se religiozno znacenje smrti Isusa Krista moze samo onda shvatiti kada se dosegne navodno najveci moguci stupanju povijesne autenticnosti", kritizira Huber. Ne samo da film u nekim segmentima nije autentican. Prije svega gledateljima nedostaje znacenje Isusove muke, kaze biskup. Paznja gledatelja se pridobija samim zbivanjima u filmu. Gledatelj osjeca odbojnost spram pocinitelja, odbojnost spram stravicnosti mucenja i pogubljenja. U svemu tome premalo se prostora posvecuje onome sto je doista vazno, kaze Huber:

« Ja sam kriv stoje Isus raspet, moji grijesi se raspinju na krizu i od tih grijeha sam oslobodjen Isusovom mukom na krizu. To je dimenzija koja u potpunosti nedostaje u ovom filmu. U tom pogledu je film pretanak, i na tom mjestu on ne uspijeva zadovoljiti kljucne zahtjeve, ne samo u kontekstu suvremenog teoloskog ucenja, vec i u kontekstu duge i kontinuirane krscanske tradicije », pojasnjava Huber. On je u tom pogledu posve tradicionalan. S jedne strane ogranicava se od liberalne teologije koja Isusov zivot promatra simbolicki i prije svega se koncentrira na njegovo eticko znacenje za danasnjeg covjeka. Huber se distancira i od evandjelickih mislilaca koji smatraju da se znacenje pasije moze najbolje shvatiti koristenjem sto je moguce brutalnijih slika mucenja. Najveci nedostatak filma za Wolfganga Huber je upravo taj stav da se velicina Isusove muke mora predstaviti u svoj mogucoj brutalnosti : « To me podsjeca na Eisenmannov pokusaj da se razmjeri patnji tijekom holokausta predstave velicinom spomenika zrtvama u Berlinu. I u jednom i u drugom slucaju to drzim odgovorom na megalomaniju naseg doba. Trebamo se prisjetiti da se ta megalomanija spominje i u Bibliji, koja kaze da je grijeh svaki pokusaj oponasanja Boga", napominje Huber. On ne kritizira namjeru predstavljanja Isusove muke u filmu, vec samo neuravnotezenu formu i nedostatak uvjerljivog teoloskog tumacenja. U biskupovim ocima to je ozbiljna kritika Gibsonova filma :

« Nikome ne preporucujem da ide pogledati film. Ali savjetujem da se razgovara s onima koji su ga vidjeli, kako bi se sadrzaj filma mogao preraditi i to na nacin kojim film upucuje na citanje biblijskih tekstova. Pogresno bi bilo kada bi film otvorio vrata zlouporabi u kojoj bi se, umjesto na citanje Biblije, u ruke uzimao samo film".