1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Gospodarstvo

Partija pokera oko nafte s dalekosežnim posljedicama

Više od desetljeća Moskva je energijom jeftino opskrbljivala bivše sovjetske republike kako bi ih možda pridobila za reintegraciju s Rusijom. Tome je sada došao kraj. Što to znači za Europu i njezinu energetsku politiku?

default

«Družba» razjedinila Zajednicu neovisnih država

Nakon što je Kremlj morao priznati kako čak ni najbliži saveznik –Bjelorusija – ne želi ponovno ujedinjenje, Vlada u Moskvi je odlučila prekinuti umjetne veze s ovom susjednom republikom. Pritom je Moskva Minsku u posljednjoj minuti ukazala kako joj ništa ne koristi što kroz Bjelorusiju prolazi naftovod «Družba» prema zapadnoj Europi.

Trenutak istine za Bjelorusiju

Za zemlje poput Gruzije, Azerbejdžana ili Ukrajine kraj ruskog dodvoravanja trebao bi biti dobrodošla prilika za reformiranje vlastitog energetskog sektora, prije svega za štednju energije i otvaranje alternativnih izvora energije. Za Bjelorusiju je sada kucno trenutak istine: Ukoliko Aleksandar Lukašenko ne želi da ga proguta Rusija, mora se okrenuti prema Europskoj uniji, a to znači da bez radikalne demokratizacije režima od Europe i njezine pomoći nema ništa.

Zapad je u prijeporu oko nafte i plina bio na strani slabijeg. Prešutno je tolerirao ruske isporuke jeftine energije zemljama Zajednice neovisnih država kao nekakvu vrstu nadomjestka od strane Moskve za kolonizaciju koja je trajala desetljećima. Pritom se ignorirala činjenica da se i Ukrajina i Bjelorusija mogu instrumentalizirati za ruski izvoz energije, jer kroz ove dvije zemlje prolazi ruski naftovod koji ima monopol.

Rusija usredotočena na vlastite interese

Oštar nastup Rusije na postsovjetskom prostoru signalizirao je Zapadu da se Rusija orijentira isključivo prema vlastitim nacionalnim interesima. To ima svoje posljedice za energetsku sigurnost Europe. Bilo bi naivno, ako njemačko Predsjedništvo misli kako će moći nagovoriti Moskvu da prihvati i potpiše povelju o energiji te da bi na primjer svoju transportnu mrežu Moskva stavila pod međunarodnu kontrolu. Vremena kada su mnogi u Rusiji vidjeli samo kao energetski priljepak Europe su svršena prošlost. Rusija će pokušati čak i svoju ovisnost o Njemačkoj preokrenuti u vlastitu korist.

Prije kraja prošle godine u Berlin je stiglo visoko rusko izaslanstvo, što ga je predvodio Sergej Jastršembski, savjetnik predsjednika Putina. Cilj dolaska je bio ispitati s predstavnicima njemačke savezne Vlade nove mogućnosti suradnje tijekom njemačkog predsjedanja Europskom unijom. Rusi su kritizirali nedostatak prepoznatljivih zajedničkih strateških ciljeva na objema stranama te izrazili nelagodu zbog «umjetnog transfera demokracije» sa Zapada prema Istoku kao i nastavak prevlasti NATO-a u svim sigurnosnim pitanjima u Europi.

Rusi žele na zapadno, Europljani na rusko tržište

Njemačka je strana obećala da će Rusiju 2007. godine pojačano uključiti u zapadnjačke napore oko postizanja mira na Bliskom i Srednjem istoku. Ruske ponude da Njemačka ubuduće postane energetsko okretište za ruski plin u Europi njemački su predstavnici uzvratili načelom obostranosti. Dakle, ruske kompanije mogu ulagati na Zapadu samo ako su i zapadnjačkim tvrtkama u Rusiji širom otvorena vrata. U biti Europska unija i Rusija postaju sve veći suparnici i konkurenti – i to kako u pitanjima osiguranja dostave energije tako i u osiguravanju utjecaja na postsovjetskom prostoru.

Sve se više udaljujemo od romantične ideje režima bez viza, zajedničkog sigurnosnog prostora i zajedničkog raketnog štita te slobodne zone trgovine između Europske unije i Rusije. Njemačka kancelarka Angela Merkel bavi se mišlju stvaranja transatlantske zone slobodne trgovine (bez zemalja postsovjetskog prostora), a ruske tvrtke, nakon što su im zatvorena vrata prema europskom tržištu, u potrazi su sve više za ekonomskim partnerima u Aziji.

Rusija gubi ugled na Zapadu?

Sve to nisu dobri preduvjeti niti za skori ulazak Rusije u Svjetsku trgovačku organizaciju WTO niti za obnovu sporazuma o partnerstvu i suradnji između Europske unije i Rusije. Taj ugovor istječe najesen ove godine. Zapadni promatrači već vide razloge za novo zahlađenje odnosa i gubitak ugleda Rusije na Zapadu. Ruski stručnjaci, pak, strahuju da bi takozvana «konzervativna konsolidacija» u unutrašnjosti Rusije na vanjskopolitičkom polju samo još više zemlju odvela u izolaciju – jedino ako nakon odlaska Vladimira Putina 2008. ne bi došlo do liberalnog preporoda.

Trenutni dogovor u energetskom prijeporu između Rusije i Bjelorusije je na vrlo nestabilnim nogama, stoga Europska unija naglašava važnost dugoročnih rješenja. Očekivanja Europske unije opisao je povjerenik za energiju Andris Piebalgs: «Naša je želja ostvariti dobre rezultate u pregovorima između Rusije i Bjelorusije kako bi se pronašla dugoročna rješenja i stabilni uvjeti za tranzit ruske nafte, a ako do toga dođe, tada je to najbolje jamstvo za sigurnost opskrbe iz Rusije, jer u taj proces su uključene tri strane – Europska unija, tranzitne zemlje i Rusija.»

Nužna zajednička europska energetska politika

Europska komisija želi popraviti međusobno povjerenje i ostvariti stabilno partnerstvo. «Izražavamo i našu posebnu želju da nas se unaprijed informira u slučaju više sile, jer nikada ne možemo isključiti takvu mogućnost – moguće je curenje nafte u naftovodu, mogući su ekološki problemi... Dakle, vrlo je važno da partneri budu odmah obaviješteni, jer u takvom slučaju možemo donijeti i odgovarajuće odluke», kaže povjerenik Piebalgs.

Nakon triju energetskih incidenata na relaciji Europska unija-Rusija u samo godinu dana Europska unija je definitivno shvatila da je nužna zajednička europska energetska politika. No, kako bi ona trebala konkretno izgledati na temelju Komisijinih prijedloga od ovog tjedna, koje Barroso naziva «postindustrijskom revolucijom», odlučit će za dva mjeseca na summitu šefovi država i vlada 27 zemalja članica Europske unije.