1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Paraolimpijski sportaši 'druge klase'

Ronne Blaschke / Staša Nikodinović9. rujna 2012

Nisu svi natjecatelji na paraolimpijskim igrama u jednakom položaju - dok neki koriste skupa pomagala koja su im kupile njihove države, kambodžanska trkačica Thin Seng Hong nema novca ni za najjednostavniju protezu.

https://p.dw.com/p/165SU
Thin Seng Hong
Thin Seng HongFoto: Ronny Blascke

Na paraolimpijskim igrana je pažnja javnosti često usmjerena na nekolicinu zvijezda koji sofisticiranim tehničkim pomagalima, često plaćenima od strane njihovih država, ostvaruju zavidne rezultate. Ali ima i onih koji si jedva mogu priuštiti najjednostavnije proteze. Kambođanska trkačica Thin Seng Hong je jedna od njih.

S rukama iza leđa, uspravnog držanja i tihog glasa, Tin Seng Hong izgleda kao gost na zabavi na kojoj se osjeća nepozvano. “Impresionirana sam, ovo je bilo nevjerovatno iskustvo“, kaže ova sitna žena s osmijehom. Njene riječi ne odgovaraju pokretima njenog tijela, a osmijeh izgleda pomalo usiljeno. Tin Seng Hong stoji u zoni za intervjuiranje na olimpijskom stadionu oko kojeg se čuje žamor publike. Desno od nje je jedna nizozemska trkačica s protezom koja stoji ruku pod ruku sa svojim trenerom dok daje izjavu, a lijevo od nje desetak novinara intervjuira jednog japanskog trkača u invalidskim kolicima. Tin Seng Hong među njima izgleda prestrašeno.

Ona je ostala bez svoje lijeve potkoljenice i dolazi iz Kambodže gdje je udio u ukupnom stanovništvu ljudi s amputacijom najveći na svijetu, ponajviše zbog velikog broja nagaznim mina "posijanih" u toj zemlji. Paraolimpijski tim Kambodže mogao bi imati veliki broj članova, međutim, Tin Seng Hong je jedina sudionica.

Žrtve nagaznih mina u Kambodži
Žrtve nagaznih mina u KambodžiFoto: DPA

Tri godišnje plaće za jednu 'sretnu nogu'

Zvijezde četrdesetih ljetnih Olimpijskih igara u Londonu su Oscar Pistorius i Alessandro Zanardi. Oni su talentirani, dugo su trenirali i imaju veliku 'tehničku' pomoć: par proteza s kojima Pistorijus sudjeluje na takmičenjima košta 20.000 eura. A 'ručni' bicikl lagan kao pero  kojim je trkač Zanardi osvojio zlato košta 6.000 evra. Obojica sportaša su u samom vrhu paraolimpijske elite. Na natjecanju na kojem sudjeluje 165 nacija, 40 posto od ukupno 4.200 sportaša dolazi iz samo devet razvijenih zemalja svijeta. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije WHO 80 posto od ukupno jedne milijarde ljudi sa invaliditetom dolazi iz zemalja u razvoju.

Oscar Pistorius iz Južne Afrike nema problema ni s novcima ni sa sponzorima
Oscar Pistorius iz Južne Afrike nema problema ni s novcima ni sa sponzorimaFoto: dapd

Kada je Tin Seng Hong 2005. godine ušla u svijet natjecateljskog sporta vrlo brzo je morala prekinuti sa treniranjem zato što nije imala dovoljno sredstava. Osobe sa invaliditetom su diskriminirane i marginalizizane u Kambodži, jednako kao i u većini drugih zemalja svijeta. Prijatelji Tin Seng Hong su skupljali donacije kako bi joj kupili proteze vrijedne 2.000 eura. Ta cijena je duduše prava sitnica za Oskara Pistorijusa ili Alesandra Zanardija, ali je iznos tri godišnje plate ove Kambodžanke koja sanja o vlastitom štandu sa suvenirima. “S boljom protezom trčala bih mnogo brže“, vjeruje 29-godišnja Tin Seng Hong. U utrakama na 100 i 200 metara je ona ispala već u prednatjecanju, ali svoje proteze opisuje ipak kao svoje 'sretne noge'.

61 pozivnica za tisuće takmičara

Paraolimpijske igre su društvo sa dvije klase, ali razlike između njh postaju sve manje. 1988. godine samo 61 zemlja je sudjelovalo na Paraolimpijadi u Seulu, a sada ih se u Londonu natječei tri puta više - među njima je i 16 nacija koje nastupaju prvi puta. A moglo ih je biti još više. Natjecatelji iz Malavija i Botsuane morali su otkazati svoje sudjelovanje neposredno pred polazak na otvaranje zato što, prema pisanjima britanskih medija, nisu pronašli dovoljan broj sponzora. “Jedan od naših najvažnijih ciljeva je da proširimo paraolimpijski pokret“, kaže Philip Craven, predsjednik Međunarodnog paraolimpijskog komiteta (IPC). “Na taj način će naše takmičenje dospjeti na jedan viši nivo što će doprinijeti skretanju pažnje na osobe s invaliditetom u siromašnijim zemljama.“

Poput Međunarodnog olimpijskog komiteta (IOC) i Međunarodni paraolimpijski komitet dijeli pozivnice učesnicima iz zemalja u razvoju koji se inače ne bi mogli kvalificirati za učešće u Igrama. Jedna od samo 61 posebne pozivnice za 50 zemalja otišla je u ruke Tin Seng Hong. Njena priča bi trebala motivisati mnogobrojne žrtve kambodžanskog građanskog rata. Televizija, međutim, nije prenosila njenu utrku a kambodžanski novinari nisu odputovali u London. Internacionalni paraolimpijski komitet je dobio tisuće zahtjeva za pozivnice, međutim ovaj komitet ne raspolaže sa tolikim financijskim sredstvima. U svojim ranijim intervjuima Tin Seng Hong je dosta govorila o situaciji u zemljama u razvoju i kaže da sada ne želi ponavljati svoje argumente i u Londonu. Da li je to međutim sl,obodna odluka ove natjecateljke? Ili Međunarodni paraolimpijski komitet pokušava blokirati svaku kritiku? A možda se umiješala i kambodžanska vlada? Pitanja ostaju otvorena.

Predsjednik IPC-a Sir Philip Craven
Predsjednik IPC-a Sir Philip CravenFoto: AP

Osamdeset tehničara za 14 tona opreme

Paraolimpijski komitet financijski dobrim dijelom ovisi o svojim partnerima, kao što je na primjer 'Motivacija'. Ova humanitarna organizacija je razvila jeftina invalidska kolica za takmičare u tenisu i košarci: umjesto uobičajenih 5.000 ona koštaju samo 550 eura. Trenutno je 8.000 ovih kolica na putu za 50 zemalja svijeta. “Veliki broj timova ne može si priušttii tehničare na paraolimpijadi a njihova oprema je stara i pokvarena“, kaže Rüdiger Herzog iz firme 'Otto Bock' iz Duderstadta u Donjoj Saskoj. Ovaj svjetski prvak iz 1988. godine organizira radionice na Paraolimpijadi. U Londonu je aktivno 80 tehničara, a ima 14 tona opreme i 15.000 zamjenskih dijelova. To su brojevi koji su prilično obeshrabrujući za većinu paraolimpijaca još prije nego što uopće započnu s takmičenjem. Tako primjerice od 13 sportaša iz Kenije, samo se jedan takmičio s invalidskim kolicima dok su ostali takmičari slijepi Ili slabovidi.

Norbert Mosandl iz Njemačke u svom ručnom biciklu na Paralimpijskim igrama u Londonu 2012
Norbert Mosandl iz Njemačke u svom ručnom biciklu na Paralimpijskim igrama u Londonu 2012Foto: picture-alliance/dpa

Internacionalni paraolimpijski komitet organizira razne obrazovne projekte: vlasti, nastavnici i treneri moraju naučiti više cijeniti sportiaše sa invaliditetom. 15 posto svjetske populacije čine osobe sa invaliditetom a zbog sukoba i ratova taj broj će i dalje rasti. Samo dva do tri posto djece sa invaliditetom imaju pristup školi. I u Kambodži za njih ima veoma mali broj pristupačnih terena ili sportskih objekata. Usprkos tome se Tin Seng Hong nada da neće biti jedina koja će putovati na sljedeće Paraolimpijske igre u Riju. Ona želi ponovo trčati na istom terenu gdje trči i milijun dolara težak Oscar Pistorius. Mada se među njima nalaze čitavi svjetovi.