1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Papa Franjo – miljenik vjernika u Hrvatskoj

Od prvog dana izbora za novog poglavara Katoličke crkve prije točno godinu dana, papa Franjo u hrvatskoj javnosti i medijima gotovo uživa status pop ikone. Za razliku od puka, čini se da su biskupi ipak manje zadovoljni.

Franjo je odbacio zlatni križ, Bergoglio je poljubio bolesnog čovjeka, Petrov namjesnik se po noći iskrada iz Vatikana kako bi dijelio hranu siromašnima – to su samo neki od naslova kojima hrvatski mediji, baš poput svjetskih, prate aktivnosti aktualnog pape. Poopćeno, Jorge Bergoglio u javnosti slovi za dugo čekanog pozitivca, superjunaka koji svojim primjerom širi ljubav i vjeru prema svakom čovjeku. Pri tome ukazuje i na otklon od ljudskosti kojega je njegovala Rimokatolička crkva (RKC) proteklih stoljeća. Papu jednako citiraju vjernici i nevjernici, komentiraju ozbiljni listovi i tabloidi; i pri tome se tek rijetko čuje kritika da nije učinio dovoljno u reformi Kurije, a sasvim je sigurno da se u proteklih godinu dana pontifikata nije dogodila ni značajnije približavanje okoštale Crkve građanima Hrvatske.

Biskupi su imuni na papu

papa Franjo i Benedikt XVI.

Razlike u odnosu s vjernicima- papa Franjo i Benedikt XVI.

Usprkos papinoj popularnosti, porast broja vjernika nije se dogodio, u razgovoru za Deutsche Welle tvrdi sociolog religije Ivan Markešić, znanstvenik Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar. „Ovdje postoji jedna stalna vjernička grupacija; oni idu u crkvu redovito i izvršavaju svoje vjerničke obveze. Postoje i oni koji ne vjeruju. Onaj srednji sloj koji je, uvjetno rečeno, „ni tamo, ni ovamo“ može se povećavati ili smanjivati“, objašnjava i podsjeća da je najnoviji popis stanovništva pokazao porast broja ateista i agnostika. Doduše, taj je popis proveden u travnju 2011. godine.

„Može se reći da je u uredima Crkve došlo do promjene uokvirene fotografije pape, no sve drugo u životu i radu RKC, sve je ostalo isto“, ističe dr. Markešić činjenicu da su, za razliku od naroda, biskupi potpuno imuni na poruke koje im Bergoglio šalje; kao da ih se to uopće ne tiče. „Oni su se ovdje oteli i bogu i narodu, smatraju da su nezamjenjivi, da je Hrvatska katolička država i da su oni ti koji trebaju davati smjernice u svakome pogledu, političkome, moralnome, etičkome ta da ne trebaju gotovo nikome odgovarati“,kaže naš sugovornik. Za oduševljenje kojim je Bergoglio prihvaćen u narodu kaže da je sasvim normalno, jer ljudi su željni promjena i normalnog kršćanskog života kojega žive.

Crkva je zarobljena novcem građana

Iako nije utjecao na porast broja vjernika, Franjo je utjecao na raspoloženje, smatra svećenik i saborski zastupnik don Ivan Grubišić. Kaže, napokon postoji papa koji razumije običnog čovjeka. I on poput Markešića ne gleda blagonaklono na hrvatske biskupe koji ne slijede papin primjer, dobro žive, i navodi, bahato se ponašaju. „Zbog silnog novca kojeg ima, Crkva je glavni investitor u Hrvatskoj. Misleći da je privilegirana, postala je zarobljena s tim novcem poreznih obveznika“, navodi Grubišić kritizirajući politikantstvo u crkvenim redovima kojega je i sam Bergoglio višekratno osudio.

Don Grubišića posebno brine anketa koju je Franjo poslao biskupima kako bi ju proveli među vjernicima. „Čujem da je u Njemačkoj ta anketa podijeljena narodu, dok hrvatski biskupi tu anketu nisu dali svećenicima i vjernicima, već je ostala u ladicama. To govori o zatvorenosti prema potezima pape“, priča Grubišić za DW. Kaže da je papa trebao iz prve ruke saznati što hrvatski vjernici misle o gorućim problemima kao što su sve manji broj sklapanja brakova i mogućnosti sakramenata nakon razvoda braka. No Hrvatska biskupska konferencija o ovim temama nerado razgovara s novinarima i rijetko se upušta u javne polemike sa svojim kritičarima. Iako smo od glasnogovornika zatražili očitovanje o dojmovima koje su iznijeli naši sugovornici, odgovor nismo dobili. Štoviše, inicijative poput onih Ivana Grubišića HBK nedvosmisleno odbija komentirati za medije. Don Grubišić pak kaže, HBK-u nestaje kulture komuniciranja. „Episkopat si je samodostatan, ali i bogat“, navodi.

Neokonzervativci više vole Benedikta

Zagrebačka katedrala

Zagrebačka katedrala

A bogat je zahvaljujući izdašnom financiranju javnim novcem kroz takozvane Vatikanske ugovore koji se nisu revidirali čak ni u proteklim godinama galopirajuće gospodarske krize. Markešić kaže da građani shvaćaju da je riječ o međunarodnim ugovorima u čijim izmjenama trebaju sudjelovati obje strane. „Crkva u Hrvatskoj s tim nema gotovo ništa, jer je u njeno ime s Hrvatskom ugovore potpisala Sveta Stolica.“ O tome se može govoriti, no hrvatska država ne želi ih dovoditi u pitanje pa će, usprkos želji naroda, to ostati onako kako jest, misli ovaj sociolog. Ali don Grubišić je izravno uključen u razmatranja revizije Vatikanskih ugovora, što je zatražio od državnog i crvenog vrha. Kaže, u ugovorima piše da se mogu revidirati, ako se okolnosti promijene. „Premijer Zoran Milanović mi je odgovorio da traži mišljenje od Komisije za odnose s vjerskim zajednicama. Predsjednik Sabora Josip Leko je moj prijedlog dao na uvid Odboru za vanjsku politiku. Predsjednik Odbora mi je rekao da se slaže“, navodi Grubišić i tvrdi da upravo ti ugovori dokidaju sekularnost Hrvatske i stavljaju je pod patronat Vatikana; koliko god to pejorativno zvučalo. Ako premijer nije od Ratzingera zatražio reviziju ugovora, vrijeme je da to učini od Bergoglia koji pokazuje da razumije narod i život općenito, poručuju i napredniji hrvatski vjernici.

Ipak, čini se da je pripadnicima takozvane nove konzervativne revolucije Bergoglio manje drag od njegovog prethodnika. Čak i ako nema izraženog protivljenja novim porukama iz Vatikana, otpor je osjetan. I to je bilo za očekivati, tvrdi Markešić jer su njihovi vođe vezani za Opus dei i njima uopće ne odgovara Franjo koji je fleksibilizirao kršćanski način života. „Oni se žele vratiti na ono što je uspostavio Benedikt XVI, da budu institucionalno, striktno i skrupulozno vezani za određene oblike služenja unutar Crkve, a da se pri tome ne uzimaju u obzir svakodnevne potrebe i život kojim vjernici žive.“ Navodi i kako se broj slučajeva pred ženidbenim sudovima u RKC u Hrvatskoj povećao. „Ljudi žele da im se, ako su razvedeni, ponovno omogući pristup sakramentima, da budu razvedeni i ponovno vjenčani. Zato traže, na neki način, mogućnost ženidbe, ali da im to omogući RKC.“

Iako mnogi pokušavaju, Franju ne treba prevoditi

Franjine izjave, posebice one o homoseksualnosti, spletkarenju među svećenstvom ili nemoralnom bogaćenju, često koriste i sami nevjernici u raspravama s vjernicima, ali i svećenicima, koji pak ponekad imaju potrebu objasniti što je papa mislio kada je nešto rekao. No za prijevodom, smatraju naši sugovornici, nema potrebe.

Zagrebačka katedrala

Hrvatski crkvama ne manjka vjernika - Zagrebačka katedrala

„Kao čovjek koji dolazi iz Južne Amerike, dolaskom u Europu i pokušajem da promovira neposrednost i život kakav su živjeli Isus i Sv. Franjo, papa je iznenadio i Hrvatsku i Europu. Njegov način govora ne treba prevoditi, jer je to propovijedanje ljubavi prema bližnjemu; ljubavi prema neprijatelju kojega treba razumjeti i kojemu valja oprostiti, za kojega treba moliti ne bi li se popravio i bio bolji“, priča nam Markešić i dodaje da nažalost hrvatski biskupi ustrajavaju na tome da su oni ti koji trebaju voditi Hrvatsku religijski i nacionalno. „Pri tome gotovo zaboravljaju da je katolička vjera univerzalna, nadnacionalna i da nije isključivo hrvatska. Smatraju da imaju ekskluzivno pravo na hrvatstvo sa stajališta RKC.“

Da se ipak ponešto promijenilo u Hrvatskoj, svjedoči don Grubišić. „Bio sam prije dva tjedna s papinim nuncijem u Zagrebu. Pitao me je jesam li osjetio da je Božić prošle godine bio manje borben i manje politički obojan. Zahvalio sam mu na utjecaju kojeg ima na hrvatske biskupe. No taj utjecaj nije presudan, jer neki biskupi i dalje izjavljuju da u Hrvatskoj vladaju zločinci i sinovi udbaša. To politikantstvo se nunciju ne sviđa, ali neće primjenjivati sankcije. Stvari će se rješavati godinama“, zaključuje Grubišić uz najavu kako četvorica najradikalnijih biskupa odlaze u mirovinu. Pitanje je samo, kaže, ima li Hrvatska ljude koji će ih zamijeniti i koji mogu razumjeti suvremeni svijet na način kako ga razumije papa Franjo.