1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Palicom i bombom na novinare

Dva posljednja napada na novinare u Crnoj Gori su "već viđena". Ponovo su na meti suradnici kritičkih medija i ponovo počinitelji nisu otkriveni. Medijska sloboda u jadnom je stanju za državu koja teži Europskoj uniji.

Nova godina u Crnoj Gori nije donijela ništa novo za novinare. Kako je 2013. godina ispraćena bombom ispod prozora redakcije "Vijesti" u Podgorici, tako je nova godina počela brutalnim premlaćivanjem Lidije Nikčević (na naslovnoj fotografiji teksta), dopisnice „Dana“ iz Nikšića. Napadač je, kaže policija, koristio „nekakvu „štangu“, možda palicu za bejzbol“, te je tim tupim oružjem nastavio tradiciju, prema kojoj se u Crnoj Gori po glavi udaraju novinari koji tom istom glavom kritički misle. Nastavila se još jedna neslavna tradicija – počinitelj je ostao službeno nepoznat kao i u gotovo svim napadima na novinare u posljednjih deset godina. Imao je, kažu, kapuljaču i to je valjda dovoljno da se sakrije od zakona.

Ne treba biti posebno pronicljiv pa primjetiti da su meta nasilnika po pravilu novinari i mediji koji izvještavaju o korupciji, zlouporabi moći, feudalizaciji Crne Gore, gde je glavni feudalac ujedno i premijer, kao i o vezama politike i organiziranog kriminala. „Jasno je da se stvara čitav spektar napada na istraživačke i kritičke novinare“, kaže za DW Christian Mihr iz njemačkog ogranka Reportera bez granica.

Ispred obiteljske kuće crnogorskog novinara u Beranama Tufika Softića, u nedjelju uveče (11.8.) bačena je bomba velike razorne moći. Na sreću, sve je prošlo bez težih posljedica. To nije prvi napad na tog novinara. Prijašnji se dogodio 14.08.2013. godine. „Osim samih napada, najveći problem je nekažnjavanje, odnosno tolerancija pravosudnog sustava prema napadačima“, smatra Mihr. Na popisu njegove organizacije se zbog toga Crna Gora našla na ponižavajućem 113. mjestu po slobodi medija. To znači, objašnjava nam Mir, da tamo nedostaju i elementarne osnove za slobodno novinarstvo kao temeljnu demokratsku tekovinu.

Crnogorski premijer Milo Đukanović

Crnogorski premijer Milo Đukanović

Smrtonosni posao

Christian Mihr iz svog berlinskog ureda, naravno, ne može znati je li podgorička vlast na bilo koji način stoji iza napada ili koči pronalaženje napadača. Ali kaže da, ako je to istina, „Đukanović treba objasniti zašto je tako“. Oni koji žive u samoj Crnoj Gori nisu optimistični. Premijer je po starom dobrom običaju „najoštrije osudio“ napade na novinare, što ga ne spriječava da povremeno uredništvo „Vijesti“ naziva „stranim agentima kojima se upravlja iz Srbije“, a suosnivača ove medijske kuće „medijskim monstrumom i mafijašem“. Iz tog slikovitog vokabulara i pripadujućeg mu nasilja, urednik u tjedniku „Monitor“ Esad Kočan iščitava da je sustav pred slomom. „Sustav se ogoljava. Veoma bliske veze organiziranog kriminala i vrha vlasti postaju toliko očigledne da ih čak ni režimska propaganda ne može sakriti. Nasilje postaje svakodnevna pojava, a Crna Gora može postati opasno mjesto za život“, rekao je Kočan za DW.

Nažalost, formulacija „opasno mjesto za život“ nije nikakva hiperbola. U trenutku kada ovaj tekst bude objavljen, na naslovnoj strani crnogorskog dnevnika „Dan“ bit će fotografija Duška Jovanovića s brojem 3.515. Toliko je dana prošlo od kada je glavni urednik ovog lista ubijen. Pronađen je samo jedan sudionik koji je šutnjom zaštitio ostale – osuđen je na 18 godina zatvora, a od ubojica i nalogodavaca ni traga ni glasa. Bilo je pretučenih novinara, bombi koje samo pukom srećom nikog nisu ubile, a urednika i fotoreportera „Vijesti“ su fizički napali čak i gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša i njegov sin. Ovaj prvi je morao platiti 400 eura kazne, a drugi je uvjetno osuđen na šest meseci.

Prosvjedi u Podgorici

Prosvjedi u Podgorici u ožujku 2012. godine

Pritisak EU-a

Sasvim je prigodno što je nekoliko dana prije novih napada na novinare Crna Gora s Europskom unijom otvorila pregovaračka poglavlja 23 i 24, koja se smatraju Ahilovom petom Podgorice. Pogotovo, jer se tu radi upravo o pravnoj državi i sigurnosti građana. Iako će Europska unija sada pod povećalo staviti medijske slobode, ona neće kao uvjet postavljati rješenje ovog ili onog napada. „Pregovori ne zavise od pojedinačnih slučajeva“, kaže za DW pomoćnica ministra pravosuđa Svetlana Rajković, koja pregovara o poglavljima 23 i 24. „Nama je obaveza da ispunimo mjerila iz akcijskog plana kako bi se osiguralo brže otkrivanje i procesuiranje počinitelja ovih krivičnih djela.“ Kao jednu od mjera Rajkovićeva ističe Komisiju u kojoj će, slično kao u Srbiji, biti imenovani predstavnici raznih medija, pravosuđa i policije. Na konstataciju da su ovakve komisije znak slabosti pravne države jer trebaju nadoknaditi ono što policija i pravosuđe godinama nisu radili, Rajkovićeva kaže: „Slažem se sa Vama, ali to je bila preporuka Europske komisije.“

Negdje pod tim preporukama, sa saznanjem da svake noći netko s kapuljačom preko lica ih može nekažnjeno isprebijati, nastavit će raditi crnogorski novinari koji nisu miljenici režima. Kao što je nakon prošlogodišnjeg bombaškog napada u Beranama novinar Tufik Softić za DW rekao da ne namjerava odustati, tako je i Lidija Nikčević, odmah po izlasku iz bolnice, zašivene glave i s podljevima od krvi, za HRT rekla: „Nastavit ću pisati. Oni neka udaraju palicama, a ja ću udarati perom.“

Preporuka uredništva