1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Pad uzornog menadžera

U njemačkom Bochumu danas (22.1.) počinje suđenje bivšem šefu Njemačke pošte Klausu Zumwinkelu. Tereti ga se za utaju poreza od gotovo milijun eura. Proces će biti kratak jer je Zumwinkel priznao krivicu i platio dugove.

default

Klaus Zumwinkel

Ima izjava koje čovjek kaže u nekoj situaciji i poslije zažali da ih je ikad rekao. Jednu takvu izjavu ima i jedan od nekoć najuglednijih njemačkih menadžera Klaus Zumwinkel: „Ja sam rođen u Porajnju, veseli me da u Porajnju mogu živjeti, osjećam se jako dobro, a ovdje plaćam i porez.“

Liechtenstein Deutschland Post Zumwinkel Bank in Vaduz

Banka LGT u Lihtenštajnu

Ovo posljednje očito nije bilo potpuno točno. Jer, prije gotovo točno godinu dana, 14. veljače 2008. nešto iza sedam sati ujutro pred vilu Zumwinkelovih na jugu Kölna stigla je porezna policija. Istovremeno je druga skupina porezne policije upala u ured šefa Njemačke pošte u Bonnu. Idućeg dana je Klaus Zumwinkel podnio ostavku na dužnost šefa Pošte, kao i na dužnosti predsjednika nadzornih odbora Deutsche Telekoma i Poštanske banke. Neslavno je odjednom završila karijera jednog od najuspješnijih njemačkih menadžera.

Profesionalac koji voli svoj posao

U središte javne pozornosti Zumwinkel je dospio ujesen 1989. godine kad je imenovan za šefa Uprave novoformiranog poduzeća Deutsche Bundespost. Diplomirani trgovac s doktorskom titulom trebao je privatizirati državno poduzeće i s njime izaći na burzu. Nekadašnji savezni ministar pošte Wolfgang Bötsch vrlo je cijenio Zumwinkela: „To da je on sad uvijek u središtu javne pozornosti, to je stvar zadnjih pet godina. Ranije ljudi nisu uopće znali kako on izgleda, što nije uvijek bilo loše. Mogu samo još jednom reći: profesionalac. Profesionalac.“

Zumwinkel je doista bio profesionalac. Ono što je naučio kod McKinseya, poduzeća za savjetovanje vodećih menadžera, provodio je u djelo u Njemačkoj pošti i osjećao se u svom elementu. „Na početku sam samo razmišljao, kako sanirati ovu ustanovu, koja je bilježila velike gubitke. Kako postići da prihodi budu veći od rashoda. Tako je to bila sasvim normalna zadaća sanacije koju sam u biti jako dobro znao iz svoje ranije djelatnosti.“

Poštanski toranj u magli

Poštanski toranj u Bonnu 14. veljače 2008. u kojem je bio Zumwinkelov ured

Postati svjetski igrač broj 1

Zumwinkel je svoj posao radio jako dobro. 2000. godine je Njemačka pošta dospjela na burzu, dionice pošte su bile vrlo tražene. Šef pošte je učvrstio svoj ugled kao jedan od najuspješnijih menadžera u Njemačkoj, kao čovjek s najboljim vezama u gospodarstvu i politici, sve do Kancelarskog ureda. On je bio čovjek koji je simbolizirao solidarnost i skromnost. Ali, Zumwinkel kod Njemačke pošte ne želi skromnost. Od nje želi napraviti najjače poduzeće u svijetu na području logistike.

„Ako se čovjek primi tako velikoga posla, ne uspije svako od stotinu preuzimanja. Kod nekih smo skupo platili školu – ali zato je kod drugih stvar funkcionirala izvrsno, tako da je bilo više dobrih nego loših pothvata. Sve u svemu može se reći da je taj proces integracije doista dobro prošao“, kaže Zumwinkel. Ali, to je samo djelomice točno. Istina, Njemačka pošta s pola milijuna zaposlenika jedan je od najvećih poslodavaca u svijetu. No, ulazak na važno američko tržište nije uspio. To je Zumwinkelovom ugledu nanijelo prve ogrebotine. U prosincu 2007. prodao je vlastite dionice Njemačke pošte za gotovo pet milijuna eura nakon što je uspio progurati minimalnu plaću koju konkurencija na poštanskom tržištu nije mogla plaćati. Dionice Pošte su rasle, Zumwinkel je kasirao.

Riva del Garda Gardasee

Riva del Garda, Gardsko jezero

Utjeha – srednjovjekovni dvorac

A onda je došla porezna policija. Zumwinkelovo ime bilo je najprominentnije na jednom DVD-u koji je dostavljen državnom odvjetništvu. Na njemu su bili vlasnici računa u LGT-banci u Lihtenštajnu. Uzorni menadžer morao se suočiti s optužbom da je između 2002. i 2006. utajio 970.000 eura. Zahvaljujući jednoj pogrešci državnog odvjetništva utajeni porez je procijenjen na manje od milijun eura pa Zumwinkelu ne prijeti zatvorska kazna. Osim toga on je priznao krivicu, naknadno platio porez i kaznu pa može očekivati uvjetnu kaznu i miran umirovljenički život u svom srednjovjekovnom dvorcu iznad Gardskog jezera u Italiji.