1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Ozonski sloj i dalje ugrožen

Zemlja je ovijena omotačem ozona debljine 20 kilometara koji ju štiti od opasnih ultraljubičastih sunčevih zraka. Smanjivanje ozonskog sloja po prvi put je registrirano prije nekih 20 godina iznad polarnih područja i od tada se pomno promatra.

Satelitska snimka ozonske rupe iznad Antarktika

Satelitska snimka ozonske rupe iznad Antarktika

Prošlo je 18 godina otkako se 180 zemalja Montrealskim protokolom obvezalo na ograničavanje izlučivanja tvari koje oštećuju ozonski sloj. Jednim od glavnih uzročnika nastanka ozonske rupe smatraju se freoni. Američki znanstvenici su utvrdili da se od potpisivanja Protokola ozonski sloj postupno oporavio, no pri tome se upozorava da opasnost još nije nestala. Zato Europska svemirska agencija ESA još od 1990. godine pomoću tri satelita mjeri debljinu sloja ozona. Frank Jürgen Diekmann iz ESA-e kaže: „Koncentracija ozona se stabilizirala, a rupa se smanjila. No, u 2003. i 2005. godini zabilježene su rekordne ozonske rupe iznad Antaktika tako da, ako polazimo od naših zadnjih podataka, još ne možemo reći da je opasnost prošla.“

U proljetnom razdoblju na južnoj hemisferi, dakle od rujna do studenoga, kada se Sunce ponovo pojavi nakon apsolutne tame, ono nailazi na takozvane polarne stratosferne oblake. Oni nastaju iznad Južnog pola, budući da se zračne mase tijekom mjeseci bez sunčevog svjetla ne mogu mijenjati i miješati. Zato oblaci upijaju sve više čestica klora koje se s prvim zrakama sunca razgrađuju u radikale i time uništavaju ozon. Ti meteorološki uvjeti mogu predstavljati opasnost i za sjevernu polutku, upozorava znanstvenik iz Instituta Maxa Plancka za kemiju Christoph Bruehl: „Što se tiče ozonske rupe, pažnju javnosti trenutačno sve više zaokuplja Antaktik. U stvari je ugrožena i sjeverna hemisfera, no ta se opasnost ne pojavljuje svake godine. To ovisi o različitim meteorološkim uvjetima.“

Malo razloga za optimizam

Do potpunog oporavka ozonskog sloja moglo bi proći 40 do 50 godina – toliko dugo freoni ostaju u atmosferi. No, još nije vrijeme za opuštanje, jer efekt staklenika utječe i na ozonski sloj, posebice na sjevernoj hemisferi. On uzrokuje hlađenje takozvane gornje stratosfere, dakle sloja koji je važan za nastanak ozona. Ako ondje zahladi, u zimi može nastati masa poput one iznad Južnog pola. Tada zrak iznad sjeverne polutke također ne može cirkulirati pa može nastati oštećenje u ozonskom filteru iznad Europe, kaže Christoph Bruehl: „Do sada smo uvijek imali sreće da su vremenske prilike pravovremeno, dakle u ožujku, spriječile tu pojavu. Ali, to se može i promijeniti. Ako se vrijeme promijeni tek u travnju, onda bi to i te kako moglo imati za posljedicu da ultraljubičasto zračenje iznad Njemačke bude veće nego u lipanju.“

Dakle, ozonski sloj i dalje ostaje ugrožen. Iako se zahvaljujući Montrealskom protokolu nazire poboljšanje, još uvijek nedostaju dogovori država o smanjivanju otrovnih ispušnih plinova. Tu su i dalje gospodarski interesi često na prvom mjestu, a svi dosadašnji dogovori ne daju razloga za optimizam, ističe Christoph Bruehl iz njemačkog Instituta Maxa Plancka: „To sve na žalost nije dovoljno. Nastale štete su tako velike da nitko od nas neće doživjeti njihovo uklanjanje, pa čak i kada bi se štetne emisije odjednom potpuno prekinule.“