1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Otvoreni dom za zaljubljenike u ples

Muzej plesa u Kölnu prava je adresa za zaljubljenike u ovaj oblik umjetničkog izražavanja. Ljepota plesa, kao iskonske potrebe za kreativnošću, leži u univerzalnosti koja prevladava političke, kulturne i etičke razlike.

Grad na Rajni jedan je od rijetkih koji se s ponosom može pohvaliti Muzejom plesa, osnovanim 1997. godine u okviru Njemačkog arhiva plesa. Kao sjedište informacija, dokumentacije i istraživanja, Njemački arhiv plesa je institucija od nacionalnog značaja i dio je globalne mreže čiji je cilj očuvanje znanja o plesu.

Ples - dobra njemačka tradicija

Zasluge za osnivanje Arhiva pripadaju učitelju i plesaču Kurtu Petersu. Po završetku Drugog svjetskog rata, ovaj mladić se vratio iz zarobljeništva u Njemačku s jasnim ciljem: država treba imati muzej plesa. Pomalo neobično za poslijeratno vrijeme, u kojem su nužniji bili, na primjer, stanovi za izbjeglice i prognanike. No, Peters je mislio o ključnim činjenicama: ako želimo ponovo izgraditi Njemačku, moramo se prisjetiti njene dobre tradicije. Prije dolaska nacista na vlast u Njemačkoj je postojala avangarda-moderan, izražajan i slobodan ples. Peters je želio izgraditi arhiv plesa, po uzoru na onaj iz 30-ih godina u Berlinu, koji je nažalost uništen tokom Drugog svjetskog rata. Prvobitno je osnovao stručni časopis "Arhiv plesa".

Thomas Thorausch

Thomas Thorausch

"Možete pretpostaviti što se onda dogodilo. Kazališta su mu slala reklame i letke, kritičari su bili sretni jer ponovo imaju stručni časopis u kojem mogu pisati duže članke, za razliku od dnevnih novina, a fotografi su se radovali jer će netko kupovati njihove fotografije. Kurt Peters se na brojnim plesni priredbama, javnim raspravama i sjednicama sindikata zalagao za veća prava plesača i plesačica. Ljudi su prepoznali njegov trud i nudili mu određene predmete za arhiv. Tako je nastala privatna zbirka arhiva u Hamburgu. No, kada je 60-ih godina Köln postao 'grad plesa', Peters se odlučio preseliti u grad na Rajni", pojašnjava za DW Thomas Thorausch, zamjenik voditelja Njemačkog arhiva plesa.

Ali znate kakvi su vizionari: idealisti i sanjari. Peters jednostavno nije mislio na budućnost i nije uspio svoj arhiv "usidriti" na nekom sveučilištu, gradskoj knjižnici ili arhivu. Razmišljao je čak i o prodaji zbirke, no utjecajni ljudi u Kölnu su se tome usprotivili jer su znali da ovu unikatnost moraju sačuvati u svom gradu. Odlučeno je da banka Sparkasse Köln-Bonn otkupi zbirku, očuva ju, proširi i nadogradi. Tako je ostalo do danas. Arhiv plesa financiraju Zaklada kulture spomenute banke i Grad Köln. Peters je uvijek govorio da se blago Arhiva ne treba čuvati samo za sebe, već da Arhiv i Muzej moraju biti otvoreni i dostupni svima, kako bi se nešto učinilo za ples. "Zato nam je drago da smo ostvarili njegovu viziju", ističe Thorausch.

Raj za ljubitelje plesa

Muška plesna haljina

Muška plesna haljina

Muzej u Kölnu je pravi raj za ljubitelje plesa, jer sadrži najveću zbirku u Europi o povijesti plesa, s više od 400 predmeta, pisama, slika i skica umjetnika, pisaca, kritičara, koreografa i pedagoga. "Osim toga, imamo i vlastitu zbirku o plesu, više od 800 kostima, plakata... U našem arhivu je i više od 4.000 filmova o plesu", navodi zamjenik voditelja Njemačkog arhiva plesa. Arhiv i Muzej plesa otvoreni su kako za znanstvenike, tako i za sve zainteresirane osobe. Thorausch je zadovoljan posjećenošću uz konstataciju da zaposleni u ovoj instituciji aktivno rade na poboljšanju ponude Muzeja i Arhiva. "Organiziramo muzejsko-pedagoški program za djecu i mlade, te učionicu plesa gdje učenici mogu učiti o povijesti plesa, probati plesati klasični balet, ali i moderne plesove poput hip hopa. Često ugostimo i razne plesače i koreografe kako bi predstavili svoje projekte. Dakle, pokušavamo uvijek iznova dovesti ljude u Muzej i pružiti dom plesnom miljeu", pojašnjava on.

Jezik plesa ne poznaje granice

Thorausch citira jednu japansku balerinu: "Jezik plesa je beskrajan jer ljudske emocije odražava kroz pokret. On dopire do ljudi bez obzira na njihovu klasnu, nacionalnu i vjersku pripadnost, bez obzira na njihovo obrazovanje." Ples je internacionalna umjetnost, pa se ne može sa sigurnošću reći koji plesovi su najčešći u Njemačkoj. "Postoji mnogo narodnih plesova, a upravo je ljepota umjetnosti u tome što se zasniva na folklornim igrama, a ujedno je i međunarodna", kaže Thorausch.

Gramofon

Glazba za ples je ne tako davno dolazila s gramofona

U Muzeju postoji izložba o modi i plesu. "Ona uključuje plesove od valcera do hip hopa, sve se pleše u Njemačkoj. Arhiv je također fokusiran na umjetnički ples na pozornici, gdje plešu pravi umjetnici. Upravo u njemačkim gradovima kao što su Hamburg, Berlin, Düsseldorf, Stuttgart ili München postoji tradicija klasičnog baleta, ali i moderni ples kojim se bave na stotine grupa u našoj zemlji", pojašnjava Thorausch.

Suradnja s Goethe-Institutom

Arhiv i Muzej plesa suradnju s Goethe-Institutom temelje na potražnji za "plesom na licu mjesta". "Na poziv Goethe-Instituta prije nekoliko godina bio sam gost u Kairu jer je ondje postojalo zanimanje za suvremene plesove. Također su željeli izgraditi arhiv umjetnosti u arapskim zemljama. Boravio sam i u Krakovu gdje smo po 14. put predstavili program plesnog filma. Godinama stvaramo kontakte i trudimo se da na licu mjesta podržimo ljude koji su oduševljeni plesom ili arhivom", precizira Thorausch. Ističe da se upravo zahvaljujući takvim kontaktima Arhiv i Muzej nadograđuju, uz konstataciju da je Goethe-Institut odlično mjesto i prava adresa za inicijative iz određenih država. "Sa sobom nosimo blaga Njemačke, tako da na licu mjesta nastaju odlična suradnja i odlične ustanove", zaključuje zamjenik voditelja Njemačkog arhiva plesa.

Preporuka uredništva