1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Gospodarstvo

Otvoren put trgovini emisijom plinova

Konferencija o klimi, održana u Kyotu 1997. doduše nije završila konsenzusom svih zemalja - na primjer Sjedinjene Američke Države i dalje odbijaju njene zaključke - ali osobito Njemačka delegacija bila je veoma glasna u zahtjevima da svi mi na ovoj planeti nešto poduzmemo kako bi barem usporili globalnu promjenu klime. Doduše, znanstvenici nisu posve jednoglasni što je uzrok zatopljavanju ali može se doista vjerovati kako takozvani efekt staklenika, dakle sloj plinova u gornjim dijelovima atmosfere spriječava da se atmosfera hladi kako bi se mogla i trebala hladiti.

Jedan od najraširenijih plinova koji uzrokuje takav efekt jest običan ugljični dioksid. On nastaje kod sagorjevanja svake biološke mase, bilo u našim mišićima ili u gigantskim postrojenjima elektrana na ugljen. Političari su shvatili da će se jedva ikad sami dogovoriti oko bilo kakvih propisa i kvota pa su se dosjetili da je najbolje posao regulacije emisije ugljičnog dioksida prepustiti dobrom starom Adamu Smithu i zakonima tržišta. Ukratko, svaka zemlja će - prema onome koliko proizvodi takvih plinova - izdati određeni broj mjenica, svojevrsnih dozvola za zagađivanje. I sad dolazi trgovina: poduzeća ili čitave države koja će smanjiti svoju emisiju štetnih plinova moći će prodavati svoj višak poduzećima ili državama koje to neće učiniti. Na svjetskoj razini veliko je pitanje tko će prekršiteljima lupati po prstima, ali barem u Europi je taj zadatak preuzela Unija. Računica je jednostavna: "dobra" poduzeća, koja budu investirala u nove pogone koje manje opterećuju okoliš na taj način će moći trgovati "viškom", dakle prodavati ga onim poduzećima koja to nisu učinila u predviđenom roku ili poduzećima koja žele proširiti proizvodnju ali sa starom tehnologijom. A to onda više nije neka apstraktna kategorija za poduzeća - nego svaki kilogram ugljičnog dioksida više ili manje znači i dodatni prihod - ili dodatni trošak.

I upravo zato je ovaj prvi april - i to nije šala - bio važan datum jer do tog datuma je dogovoreno da sve zemlje Unije Bruxellesu pošalju "svoju" kvotu godišnjeg zagađivanja. Iako su mnoge zemlje propustile taj rok, dakako da je to veoma bitna brojka - jer isto tako prema odredbama iz Kyota, ona se vremenom mora smanjivati. Zato je i u Njemačkoj bilo velikog natezanja između - prije svega - industrije sa jedne strane čije je interese zastupao ministar gospodarstva, socijaldemokrat Wolfgang Clement i zaštitara okoliša koji su svog glasnogovornika imali u ministru okoliša iz stranke "Zelenih", Jürgenu Trittinu. Oni su dakako htjeli da već u prvom razdoblju, dakle do 2007. Njemačka prijavi što je manje moguću emisiju plina jer je zapravo već i to golem iznos od 489 milijuna tona. Problem jest što aktualno Njemačka proizvodi čak 17 milijuna tona više ugljičnog dioksida i što bi tako praktično smjesta privreda bila sa nožem pod grlom natjerana da smanji emisiju plinova - što dakako košta milijarde. Ministar gospodarstva je dakako poslušao što mu govore direktori - a možemo reći da je i kancelar Schöder, u čijem su se uredu vodili pregovori do posljednjeg trenutka, stao na njegovu stranu.

Konačno je dogovoreno: do 2007. emisija će se smanjiti za samo 2 milijune tona. To dakle znači da će u prvom razdoblju Njemačka dijeliti dozvole za 505 milijuna tona ugljičnog dioksida i tek nakon 2007. emisija će se morati smanjiti na 495 milijuna tona. Ministar Clement:

"Mislim da je to razuman put oko kojeg smo se složili nakon intenzivnih razgovora sa kancelarom i podpredsjdnikom vlade. Plan kojeg ćemo predstaviti vladi znači da ćemo dostići naše ciljeve zaštite klime ali i da uzimamo u obzir konkurentnost njemačkog gospodarstva i industrije."

No iako zagovornici zaštite okoliša nisu zadovoljni što je "zeleni" ministar pristao na tako malen ustupak, ministar Trittin prije svega ukazuje da će se važnost ovog kompromisa pokazati u budućnosti, dakle kada zaživi koncept trgovine emisijom plinova:

"Držimo da sa ovim određivanjem okvira trgovine emisijama plinova dajemo jasnu podršku za investicije u moderna postrojenja, u obnovu a to znači i u rast i u zapošljavanje."