1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Otvaranje masovnih grobnica u Vijetnamu

Vijetnamska država je odlučila utvrditi identitet poginulih u ratu. To neće biti lak posao, jer je riječ o 500.000 mrtvih čiji su posmrtni ostaci desetljećima bili izloženi tropskoj klimi.

Vijetnamom kruže duhovi. Bar u sedmom mjesecu Mjesečevoga kalendara. Vijetnamci tada slave blagdan duhova Tet Trung Nguyen. Mnogi vjeruju da u to vrijeme ustaju duhovi mrtvih. A živi ih dočekuju ritualnim jelima i upaljenim lampionima. Jer, ako preci nisu zadovoljni, mogli bi obitelji donijeti nesreću.

Kult mrtvih i sjećanja na pretke su jedan od glavnih dijelova vijetnamske kulture. Nema kuće bez oltara predaka. Za mnoge obitelji je utoliko bolnije to što su stotine tisuća mrtvih iz Vijetnamskog rata pokopane u neobilježenim masovnim grobnicama. Do danas mnoge obitelji traže da se rasvijetli sudbina tih ljudi, kako bi ih mogle pristojno pokopati i da bi duše mrtvih mogle naći svoj mir.

Njemačka podrška

Vijetnamska vlada je proteklih godina već otvorila neke manje grobnice u kojima su pokopani ljudi čija se imena ne znaju. Sada je odlučila popisati sve grobnice u državi. Tran Dong, stručnjak vijetnamskog veleposlanstva za znanost i tehnologiju, kaže: "Za Vijetnam je projekt identifikacije odlučujući korak u suočavanju s bolnom prošlošću. Tek s identifikacijom i pokapanjem mrtvih mnoge obitelji će konačno naći svoj mir."

Grobovi nepoznatih vojnika u Vijetnamu

Grobovi nepoznatih vojnika u Vijetnamu

Posmrtni ostaci oko 500.000 ljudi moraju biti ekshumirani, njihov DNK mora biti obrađen i uspoređen sa onim živih rođaka. "Projekt ovakvih dimenzija će trajati još mnogo godina, možda i desetljeća", kaže Wolfgang Höppner iz njemačkoga genetskog laboratorija Bioglobe u Hamburgu. Laboratorij pripada konzorciju kojem je povjeren ovaj mamutski projekt. Höppner je razradio odgovarajući plan. Pored Bioglobea u svemu sudjeluju i Sveučilište u Hamburgu, poduzeće QIAGEN i hamburška tvrtka Eppendorf AG.

U Höppnerovom laboratoriju se obučavaju vijetnamski forenzičari kako bi uz pomoć najnovije tehnike spomenutih tvrtki mogli identificirati mrtve. "Cilj je da se za pet godina ispita određeni dio - oko 300.000 - skeleta", kaže Höppner.

Tehnički izazovi

To neće biti lako. Vijetnamski rat je završen 1975. Ostaci žrtava su najmanje 40 godina bili izloženi tropskoj klimi, mikroorganizmima i korijenju biljaka - a to su sve čimbenici koji mogu utjecati na DNK i kontaminiraju ga. Höppner kaže: "Materijal je vrlo razgrađen i sadrži još vrlo malo tragova DNK. Bit će teško prepariranje tih tragova." Doduše, u posljednjih pet godina je postignut značajan napredak, ali i pored toga, "ne tvrdimo da ćemo biti u stanju u svim slučajevima stvoriti profile koji su prikladni za identifikaciju".

Höppner je optimist u pogledu suradnje s vijetnamskim kolegama: "Ona se odvija izvanredno." Sada treba pričekati i prvi izlazak tih stručnjaka na teren - u jednom predgrađu Hanoja. Höppner je dobio informacije da su tamošnji laboratoriji već opremljeni modernim sredstvima.

Opsežan projekt

U velikom broju slučajeva inicijativu za ispitivanje DNK moraju dati članovi obitelji žrtava. Onaj tko traži nekog rođaka, mora se javiti vlastima. One potom pokušavaju metodom eliminacije - pomoću informacija kao što su godina nestanka, postrojba u kojoj je služio vojsku, mjesto u kome je boravio i sl. - pronaći posmrtne ostatke osoba koje odgovaraju tim informacijama. Potom se uzorak DNK živih osoba uspoređuje s uzorcima koje su prikupili forenzičari na terenu. "Na kraju se mora izračunati kolika je vjerojatnost da se radi o traženoj osobi. Ako je vjerojatnost dovoljno velika, posmrtni ostaci se mogu predati obitelji", kaže Höppner.

Ilustracija, DNK

Molekule dezoksiribonukleinske kiseline (DNK)

Opasnost od zloupotrebe

U tijeku projekta će nastati opsežna banka gena tisuća vijetnamskih građana. Tu se naravno javlja i opasnost od zolupotreba. "Vidim tu opasnost", kaže Höppner i ukazuje na rad Međunarodne komisije za nestale osobe (ICMP) koja je osnovana poslije rata u Jugoslaviji i otada u čitavom svijetu rasvjetljava sudbinu osoba nestalih u prirodnim katastrofama i ratovima. ICMP je u zemljama bivše Jugoslavije razvio postupak sigurnog postupanja s osjetljivim podacima. Potpuna anonimizacija nije moguća, jer bi ona onemogućila spajanje živih i mrtvih. Höppner kaže da "mu je vrlo stalo da ICMP prenese vijetnamskim stručnjacima iskustva koja je skupio u bivšoj Jugoslaviji i da im pokaže što se čini da ne bi došlo do zloupotrebe". Höppneru je jasno i da ljudi neće stavljati na raspolaganje svoje podatke ako budu strahovali da bi zbog toga mogli imati poteškoća, ili da će ti podaci biti upotrijebljeni u druge svrhe.

Preporuka uredništva