1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Otrovni ministri – WWF ispitao krv političara

Organizacija za zaštitu okoliša WWF prema vlastitim navodima pronašla je u krvi 14 ministara zdravstva i okoliša na desetke industrijskih kemikalija. Političari su se u lipnju ove godine dali testirati, priopćila je u Bremenu organizacija WWF.

Organizacija WWF ispitila količinu otrovnih kemikalija u krvi političara

Organizacija WWF ispitila količinu otrovnih kemikalija u krvi političara

Među 55 otkrivenih kemikalija nalazile su se tvari koje su sporne po zdravlje poput bromiranih plameno zaštitinih tvari i polikloriranih bifenila (PCB). U krvi ministara pronađeno je i već 20 godina zabranjeni insekticid DDT, stoji u priopćenju WWF-a. Svi ministri su bili opterećeni kemikalijama za koje se sumnja da su kancerogene, zatim da narušavaju hormonalni sustav ili da mogu utjecati na daljnje naraštaje.

Šteta samo što među testiranim ministrima nije bio i njemački ministar okoliša Jürgen Trittin koji sada neće saznati kakav mu je sastav kemikalija u krvi. Za 14 njegovih europskih kolegica i kolega od Španjolske do Finske sada se točno može ustanoviti koliko u svojoj krvi imaju pesticida, PCB-a, perfloriranih kemikalija i ostalih tvari u krvi.

Kemikalije se nalaze po svuda u okolišu, u bojama i lakovima, u šamponima, parfemima, hrani, plastičnim igračkama za djecu itd. Ove tvari su aditivne, one više ne izlaze iz tijela. Otrovne tvari poput PCB-a već nekoliko godina su zabranjene, ali au ipak otrkiveni u svim istraženim krvnim uzorcima ministara. Naravno i to je ono najgore, jer, vrlo često nije moguće izravno uspostaviti zdravstvene posljedice sa pojedinim kemikalijama. Za takav dokaz potrebe su godine i čitav niz istraživanja i uzoraka, a nakon toga potrebe su opet godine da se pokrene proces zabrane štetnih tvari i kemikalija.

Međutim, kod nekih još uvijek dozvoljenih tvari poznate su štetne posljedice po zdravlje. Voditelj projekta WWF-a Karl Wagner objašnjava: “Perflourirane kemikalije su one u kojima se nalazi gortex ili teflon. Popis bolesti gdje se statistički uspostavlja znakovita povezanost naliči tekstovima priloženim u kutijama teških lijekova. Radi se o nekoliko vrsta oboljenja od raka, radi se o utjecaju na hormonalni sustav”.

Koji je europski ministar najmanje zatrovan? Rezultat ispitivanja krvnih uzoraka bio je vrlo jasan: “Šveđani koje smo testirali imaju daleko najniže rezultate. Po mojem mišljenju razlog tomu je što Švedska već godinama provodi vrlo restriktivnu politiku prema kemikalijama. Osim toga Švedska je jedna od vodećih snaga iz zakonodavstva REACH”.

Upravo se o tome radi. Poprište borbe za drugi krug je nova odredba za kemikalije Europske Unije skraćeno REACH (- u prijevodu registracija, evaluacija i autorizacija kemikalija). Na tome se radi u Bruxellesu. I dok se u Bruxellesu industrija sa svojim bataljunima lobista priprema odbaciti takav zakon, aktivisti organizacija za zaštitu okoliša vode svoje akcije u korist spomenutog zakona.

Prva verzija REACH-a propala je prošle godine zbog protivljenja pojedinih zemalja članica, prije svega Njemačke. U zakonu se predlagala obveza za kemijsku industriju da sve tvari koje još nisu testirane na štetnost po ljudsko zdravlje testira o vlastitom trošku. Takav zahtjev kemijska industrija, a posebice Berlin, odbacuje argumentom da je to preskupo.

U novoj Europskoj komisiji nakon 1. studenog ova odredba i zakon više neće biti u nadležnosti povjerenika za okoliš, već će se nalaziti kao sastavni dio resora povjerenika za industrijsku politiku, dakle kod povjerenika Verheugena – a to najbolje pokazuje u kojem se smjeru stvari kreću. Ipak, Karl Wagner upozorava da tek treba vidjeti kako će se stvari odvijati: “S naše strane REACH nije toliko loša stvar za industriju, već naprotiv, to je dobro i otvara mogućnosti za potpuno nove skupineproizvoda. Jer kada otkrijemo da imamo kemikalije u fotelji koje se akumuliraju u tijelu tada bi htjeli imati novu fotelju”.

Tko ne bi rado imao zdravu fotelju? Međutim, ovakvi argumenti nisu zavaravale kemijsku industriju koja se samo žali zbog povečanih troškova i prijeti ukidanjem radnih mjesta. I upravo ovo drugo je bez sumnje najdjelotvorniji među svim svim političkim pritiscima.