Otrov iz Bhopala za Njemačku - milijunski posao ili pomoć u razvoju?

3. prosinca 1984. ušao je u povijest kao dan kada se dogodila jedna od najtežih industrijskih katastrofa u povijesti čovječanstva. Od posljedica nekontroliranog istjecanja otrovnog metilizocijanata u atmosferu iz pogona američke kemijske kompanije Union Carbide, poginulo je, ovisno o izvoru, 3.500 do 25.000 osoba. Preko pola milijuna stanovnika Bhopala i okolice još dan danas pati od posljedica katastrofe. Jedan od razloga je i taj što se nitko nikada nije pobrinuo o otrovnom otpadu koji još uvijek zagađuje pitku vodu.

Protivnici prijevoza

Problem stvara i preko 350 tona otrovnog otpada koji je u pogonima Union Carbidea nastao još prije katastrofe i koji je sad nepropisno uskladišten u poroznim vrećama. I upravo tih 350 tona bi sad, po najsuvremenijim standardima tehnologije za preradu otrovnog otpada, trebalo biti prerađeno u Njemačkoj. Indijska vlada se obratila njemačkoj organizaciji za pomoć zemljama u razvoju GIZ. Ova organizacija bi organizirala prijevoz otpada u Njemačku gdje bi on bio spaljen u nekoj od specijalnih spalionica otpada. One su, kako javlja organizacija za zaštitu okoliša BUND, doduše u stanju preraditi takvu vrstu otpada. No problem je prijevoz. Organizacije poput BUND-a i Greenpeacea se bore protiv transporta otpada u Njemačku. "Mi ne želimo da se ovako opasan otpad prevozi preko cijele zemljske kugle. On se mora uništiti na licu mjesta pa i pod cijenu stvaranja tehničkih uvjeta za to", smatra predstavnik Greenpeacea Manfred Santen.

Upitna milijunska zarada

GIZ se međutim protivi ovakvom rješenju jer bi ono bilo "dugotrajno i preskupo". Spalionice opasnog otrova u Indiji trenutačno nisu u mogućnosti preraditi ovu vrstu otrova, uvjeravaju odgovorni iz GIZ-a. Istog mišljenja su i lokalni aktivisti koji se zalažu za transport u Njemačku.

BUND međutim iza ovog ustrajanja na "njemačkom rješenju" vidi mogućnost za milijunsku zaradu za njemačke spalionice. Zaštitnici okoliša isto tako smatraju da se prijevoz ovolike količine kemijskog otpada protivi tzv. Bazelskoj konvenciji. No Njemački državni ured za zaštitu okoliša upozorava da je Bazelska konvencija donesena kako bi se spriječio izvoz otrovnog otpada iz razvijenih zemlja u nerazvijene dijelove svijeta poput Afrike. GIZ isto tako opovrgava da bi u čitavoj akciji netko mogao zaraditi. Čitav projekt bi stajao oko 3 milijuna eura, od čega najveći dio otpada na troškove prijevoza. Jedan djelatnik GIZ-a u Bopal smatra da ovakva rasprava ide najviše na teret stanovnika Bopala. "Sramim se zbog toga jer neki u Njemačkoj pokušavau spriječiti da se ljudima ovdje pomogne mada mi za to imamo kapaciteta", zaključuje djelatnik GIZ-a.