«Otkačeni» praktikant u srcu EU

Na drugoj strani oni su, ipak, samo mali kotači u tom ogromnom mehanizmu zvanom Europska unija, koji neki nazivaju «svemirski brod Bruxelles». Jedan od tih malih kotačića je Nizozemac Daniel Meiers. Jedan posve netipičan praktikant u Bruxellesu: Daniel ni svojom vanjštinom ni svojim karakterom ne odgovara baš slici koju imamo o «tipičnim» praktikantima u srcu EU. Daniel se u Bruxellesu zalaže za zaštitu okoliša...i pri tome se ne odvaja od svog zahrđalog, prastarog bicikla: «Ja sam Nizozemac i imam pravi pravcati nizozemski bicikl. U mojoj domovini svi voze bicikl, a ne samo ljudi koji se bave zaštitom okoliša. Ali u Bruxellesu su stvari drugačije. Ovdje se biciklisti izlažu opasnostima uz sve ove kolone vozila. Ako ovdje voziš bicikl to je kao da šalješ političku poruku. Ali to mi odgovara.»

«Ja sam odgovoran za sve...»

28-godišnji Daniel potječe sa sjevera Nizozemske i tek je prije nekoliko tjedana stigao u Bruxelles. Razlog je dobro plaćena jednogodišnja praksa u organizaciji za zaštitu okoliša Friends of Earth, gdje radi na kampanji protiv korištenja atomske energije: «Ja se osjećam odgovornim za sve što činim i zato pokušavam sve ono čime se bavim uraditi na najbolji mogući način. Ali ne volim druge ljude prisiljavati da prihvate moje mišljenje. Ja im samo mogu pokazati što su alternative. Ne volim da mi ljudi govore što bih ja trebao raditi...ako kažu ja to ionako neću napraviti.» Umjesto toga, kako kaže junak naše današnje priče, on pokušava ljude ili institucije Europske unije uvjeriti snagom argumenata. Praktikant Daniel kritizira te institucije i otvoreno: «Ovdje je sve nekako okrenuto gospodarstvu. Čak i sve ove visoke, anonimne zgrade. Naravno da se pitam isplati li se sav taj angažman. Ali nema smisla ni sve smatrati negativnim. Jednostavno pokušavam nešto poboljšati, Europsku uniju učiniti malo zelenijom.» Jedna od brojnih aktivnosti u ostvarenju tog cilja je i sudjelovanje u posebnom obilasku Bruxellesa koju organizira jedna nizozemska organizacija i u okviru koje se zainteresiranim posjetiteljima objašnjava kako funkcionira lobiranje u Europskoj uniji. Daniel je svjestan da je i on na neku način jedan od «lobista», lobist koji se bavi temom zaštite klime i energetskom politikom: «Pitam se jesam li doista jedan od njih. Očito jesam. Na koncu konca i ja pokušavam utjecati na politiku. Dakle, i ja sam lobist. Ali lobisti su zapravo na lošem glasu...i ja bio trebao biti dio te grupe? To mi je čudno.»

«To nije dobro za mene»

Daniel se od ostalih praktikanata u Bruxellesu razlikuje već na prvi pogled: on nosi sportsku obuću, zelene hlače, šarenu majicu kratkih rukava i jaknu na koju je prišio ambleme u duginim bojama: «Moja odjeća nije u skladu sa službenim dresscodeom u Bruxellesu. Ako bih nešto drugo obukao možda bi me ljudi ozbiljnije shvaćali, ali bih tada imao osjećaj da to nisam ja. Zato sada i izgledam kao da nisam dio svega ovoga.» Simpatični i netipični nizozemski praktikant Daniel nema baš dobro mišljenje o svojim kolegicama i kolegama, drugim praktikantima u Bruxellesu, koji su se bez pogovora prilagodili pravilima koji vladaju u središtu Europske unije. Daniel je mladi čovjek koji ima principe u svome životu i tih se principa ne želi odreći ni onda kada bi mu netko ponudio dobar posao: «Ja sam možda malo naivan ali ja vjerujem u ljudsku dobrotu. Kada vidim sve te lobiste koji rade naprimjer za auto-industriju, ne mogu vjerovati da oni čine takvo što, i to samo zbog novca. Uopće ne razumijem kako oni to mogu. Ja to ne b ih mogao. To uopće ne bi bilo dobro za mene.»