Osijek u znaku Krleže

Kada je prije točno 20 godina u jedan od osječkih parkova postavljen spomenik Marije Ujević, Krleža je iz prikrajka počeo promatrati Osječane, a osječka je znanstvena i kazališna javnost spoznala kako valja pozornije promotriti ne samo hrvatsku dramsku književnost u kojoj je markantnu riječ vodio upravo Miroslav Krleža, nego i hrvatsko kazalište sâmo.

Početak prosinca rezerviran za Krležu

S organiziranjem tog danas već tradicionalnog teatrološkog skupa uz osječki HNK i Filozofski fakultet, u koštac se uhvatio i HAZU sa svojim zavodima i odsjecima: "Već svojim prvim izdanjem 1990. godine jedno je od najkrupnijih očitovanja domovinskoga humanističkoga intelekta" izjavio je Nedjeljko Fabrio, u čijem je kalendaru iz godine u godinu početak prosinca rezerviran za Osijek i Krležine dane: "Sada već nekoliko generacija teatrologa i kazališnih umjetnika s pravom smije kazati da im je bila čast dobiti riječ za ovom osječkom govornicom Krležinih dana i tako biti dijelom one milenijske kazališne brane kolega protiv nasilja nad čovječjim duhom i divljaštvom u njegovoj duši."

Gavran za teatarsku praksu

Čast da progovori za osječkom pozornicom Krležinih dana dobio je i najizvođeniji suvremeni hrvatski autor. Teza Mire Gavrana jest da se dramatičar rađa u kazalištu. "Ja smatram da je najbolji trenutak bio u svim kazalištima u svijetu kada se dramski pisac formirao baš u kazalištu, kada nije bio kabinetski pisac, nego prakse. Doista smatram da je za život jednog teatra jako važno da se otvori prema dramskim piscima, da ih privuče, a i sami pisci moraju biti otvoreni za suradnju s glumcima s redateljima sa svima u tom kazališnom mehanizmu. Jer, ako žele biti igrani moraju misliti na sve one zadatosti i probleme s kojima će se glumac suočiti kada bude njihove likove od papira stavljao na scenu."

Slavljenička predstava

Novija hrvatska dramska književnost dominantna je u znanstvenim tekstovima koji se prezentiraju na Krležinim danima i svake godine objedinjuju u Zborniku. Ukupno je to gotovo šest tisuća stranica, koje Nedjeljko Fabrio ocjenjuje sljedećim riječima: "Fantastična građa, veličanstvena građa, materijal pred kojim treba skinuti kapu."

Oni koji su htjeli da im se skine kapa bili su osječki slavljenici – prinos stotoj obljetnici kontinuiranoga rada Hrvatskog narodnog kazališta nisu dali samo teatrolozi – uvod Krležinim danima bila je slavljenička predstava Mire Međimorca nastala na Krležinom nedovršenom djelu "Zastave". "Sto godina kazališta zapravo je sto godina je zastava barjaka i stjegova na ovim prostorima," istaknuo je umjetnički ravnatelj osječke Drame Joško Juvančić. Redatelj Georgij Paro u toj predstavi vidi hommage samom Krleži: "Veze Miroslava Krleže s osječkim kazalištem su poznate – one su povijesne od njegova znamenitoga predavanja u Osijeku pa preko mnogih Krležinih predstava koje su bile ovdje – čak sam ja napravio dvije "Put u raj" i "Filipa Latinovicza". Mislim da i ovaj tekst koji je napisao Međimorec apsolutno odiše Krležinim duhom i Krležinim kritičkim duhom." Ova predstava govori i o problemu odgovornosti i šutnje hrvatskog intelektualca. Govori o sedam ili osam država u kojima je naša generacija i ovo kazalište proživjelo i živjelo. Međutim valja istaknuti da ovo nije politički komad već komad o politici," objašnjavaju Juvančić i Paro.

Kritičari razočarani

Kazališni kritičari ne dijele njihovu oduševljenost, neki od njih predstavu "Zastave, barjaci, stjegovi" nazivaju igrokazom. Prije svega zamjeraju da je krležijanskog formata, a bez krležijanskog duha. Možda i ona postane predmetom neke od analiza kojima će se baviti neki budući Krležini dani – oni sljedeći već imaju svoju temu. "Intertekstualnost i neverbalni oblici u hrvatskoj drami i kazalištu, s time da ćemo nastojati poseban akcenat dati Držiću, jer kao što je poznato, slavi se 500-godišnjica" najavljuje predsjednik odbora ove manifestacije Branko Hećimović.