1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Originalni i vrijedni falsifikati

Susanne Daus / Azer Slanjankić4. siječnja 2013

Original ili falsifikat? Odgovor na ovo pitanje može se pronaći u Muzeju falsifikata u Beču. Ovdje se izlažu isključivo kopije i krivotvorine.

https://p.dw.com/p/17D27
Foto: picture-alliance/dpa

Falsifikati nastaju u svim razdobljima slikarstva i često su rezultat zapanjujućeg talenta. Direktorica Muzeja falsifikata u Beču, Diane Grobe raduje se svakom novom izlošku.  „Imitacija Picassa, djelo Mađara Elmera de Horyja je tipični falsifikat jednog stila. Picasso je stvarno naslikao ovakvu sovu. To djelo zaista postoji. Falsifikator je onda izmislio ovaj nacrt tog djela. To znači da je kupcu rekao: pogledajte, ta sova zaista postoji, a ja sam došao do skice koju je napravio Picasso. Time cijela priča postaje realistična", kaže Grobe.

Vermeer
Jan Vermeer, "Slikarstvo"

Neke kopije su vrijedne i više tisuća eura. Često samo zbog toga što se iza njih kriju uzbudljive priče o njihovom nastanku. I Muzej povijesti umjetnosti u Beču posjeduje kopije. Stari majstori su bili i ostali uzori generacijama slikara. Već stotinama godina umjetnici ovdje sasvim legalno kopiraju djela. Njihove slike dobivaju pečat muzeja koji svjedoči da se radi o falsifikatu tako da nema zabune.

„Oživljavanje“ originala

Slikar Karl-Heinz Wenger je za uzor uzeo djelo Nizozemca Jana Vermeera. "Mislim da mi je kopija dobro uspjela. Na originalu se vide tragovi vremena, izbljedjela mjesta ili pukotine u boji. Toga se namjerno nisam držao, nisam htio da se vide na mojoj kopiji. Htio sam da slika izgleda onako kakva je bila izvorno, kad je nastala", kaže Wenger.

Camille Pissaro, impresionist kojeg se često kopiralo
Camille Pissaro, impresionist kojeg se često kopiraloFoto: Musée Marmottan Monet, Paris

Sylvia Ferino je direktorica galerije slika. Ona je na osnovu djela koje ova galerija čuva postavila izložbu "Dvojnici". Tu su izložene dvije verzije slike nizozemskog majstora Jana van Hemessena koji je živio u 16. stoljeću. "Upravo na ovom primjeru možemo dobro vidjeti da se krivotvorina od originala razlikuje po svježini i jačini svojih boja, ona djeluje mehanički još bolje od originala i detalji su jasniji", objašnjava Ferino i ističe kako su stari majstori i sami kopirali i pri tome stvarali velika djela.

„Tvornica“ falsifikata

Vrijedne kopije slika nastaju u galeriji "art 5" u Leipzigu. Jedan kupac želi kopiju "Plesačica u plavom" koju je naslikao francuski impresionist Edgar Degas. To ulje na platnu stoji tisuću eura. Eduard Panosian, restaurator i umjetnik kaže da je nemoguće do zadnjeg poteza kopirati jednog impresionista. „Činimo što možemo. Ja u svakom slučaju dajem sve od sebe", kaže Panosian. Ova galerija prodaje uglavnom djela moderne umjetnosti. Pri tome se ne rade samo čiste kopije, nego se umjetničkim djelima daje i nova interpretacija. Upravo nastaje dvostruki James Bond, inspiriran djelom "Dvostruki Elvis" Andyja Warhola.

Pablo Picasso, "Atelier", rad kojeg su često falsificirali
Pablo Picasso, "Atelier"Foto: Succession Picasso/VG Bild-Kunst Bonn 2012

"Mi smo analizirali kako je radio Warhol, uz pomoć kojih tehnologija, koje formate je koristio u odnosu na veličinu motiva. Mi se takoreći krećemo tragovima tog umjetnika", kaže direktor galerije „art 5“ Ralf Munir. Jedna kopija, dakle, nije uvijek samo čista imitacija, nego može biti i novi kreativni trenutak umjetnika. A sve dok bude umjetnika i ljubitelja umjetnosti – bit će i originala i falsifikata.