1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Orbanova ograda promijenila Europu

Prije godinu dana je završila gradnja ograde na granici Mađarske i Srbije. Orban je želio spriječiti da izbjeglice nekontrolirano ulaze u Mađarsku. Bio je to početak kraja onakve EU, kakvu znamo.

Kada su prije godinu dana mađarske vlasti priopćile da su zatvorile svaku pukotinu na granici i da su okončale podizanje čelične ograde duž granice sa Srbijom, svatko je mogao jasno vidjeti što se zapravo događa. Dok je mađarski premijer Orban svojski radio na tome da pretvori Europu u tvrđavu, svijet se iščuđavao slikama iz Njemačke. Na tisuće ljudi su na željezničkim kolodvorima s cvijećem i plišanim medvjedićima dočekivale i izražavale dobrodošlicu desecima tisuća izbjeglica. Kancelarka Merkel je svemu tome dala i jednu moralnu dimenziju. "Ako se sada moramo još ispričavati što smo ljubazni prema izbjeglicama, koje je teška nevolja natjerala da dođu, onda to više nije moja zemlja", rekla je tada kancelarka.

Tih dana su u središtu pozornosti bile izbjeglice, ljudi koji su u Europi tražili utočište od ratova u Siriji, Afganistanu ili Iraku, kao i stotine tisuća drugih, koje je u bijeg natjeralo siromaštvo, glad ili politički progon. Radilo se međutim i o pitanju, u kakvoj Europi želimo živjeti?

Otvorena Europa

Desetljećima je europski odgovor na skoro svaku krizu unutar i izvan EU-a bila rečenica, koja je izgovarana poput mantre, a koja je glasila: Potrebno nam je više Europe! Nekadašnja Europska ekonomska zajednica je iz godine u godinu sve više srastala, da bi se iz zajednice pretvorila u Uniju sa zajedničkim tržištem, Europskom komisijom koja donosi zakone i sa sve snažnijim Europskim parlamentom. Čak je jedno vrijeme bio u izradi i europski Ustav. Radilo se na zajedničkoj vanjskoj, obrambenoj i socijalnoj politici. I što je vrlo važno: U većem dijelu EU-a ukinute su granične kontrole! Slobodni promet ljudi i robe postao je princip i ljudi su na to bili ponosni. Govorilo se o "zajedničkoj kući Europi" i o "Šengenskom prostoru bez granica".

Kada je Angela Merkel odlučila pustiti izbjeglice u zemlju, oglušujući se o sva postojeća pravila, ona je postupala vodeći se europskom idejom. Ona je aktivno zastupala vrijednosti po kojima je EU otvoreno društvo, koje osim toga ima obveze prema izbjeglicama, proistekle iz Ženevske konvencije, ali i iz vlastitog poimanja stvari. Ona je zaigrala na kartu europske solidarnosti.

Zoran Arbutina

Zoran Arbutina

Protukoncept potezima Angele Merkel glasi: "Što je moguće manje Europe, onoliko Europe koliko je nužno!" Čak je sve prisutnija želja za slobodom u donošenju odluka, po načelu: "Svatko je samom sebi najvažniji!" Zajednička europska politika bi se po tom konceptu ponovo trebala "renacionalizirati", odnosno vratiti pod okrilje svake članice. Po principu: "Europa je dobra samo dok je korisna - prije svega ekonomski!"

Orban je dosljedno i jasno i tada govorio čemu teži. Istog dana kada je kancelarka Merkel govorila o humanosti, za koju se ne želi ispričavati, Orban je najavio podizanje ograda - čak i na granicama s partnerskim zemljama iz EU-a: Rumunjskom i Hrvatskom. Šengenska ideja više nije bila nepobitno načelo, već neobavezna mogućnost, koja se koristi ili ne - ovisno o tomu kako kome odgovara.

Godinu dana kasnije je jasno da Orban sa svojom politikom nije izuzetak u zajedničkoj europskoj kući. U međuvremenu su podignute ograde uzduž i poprijeko po Europi: Slovenija je podigla ogradu na granici s Hrvatskom; Austrija je najavila ogradu na granici s Italijom; Bugarska je podigla čeličnu ogradu na granici s Turskom; Makedonija je uz pomoć EU-a podigla žicu na granici s Grčkom. Istovremeno je više zemalja - prije svega na istoku Europe - najavilo da ne žele prihvatiti izbjeglice. I da ni u kojem slučaju neće izbjeglice-muslimane! Europska solidarnost sada je vidljiva samo po korištenju strukturnih fondova EU-a.

"Nova Europa"

Od prvobitne izbjegličke politike Angele Merkel u međuvremenu nije ostalo puno toga: nekadašnji saveznici su odlepršali - kako unutar tako i izvan Njemačke. Pod pritiskom EU-partnera ali i pod pritiskom izbornih uspjeha Alternative za Njemačku (AfD), njezina politika se bitno promijenila. U izbjegličkom dealu s Turskom radilo se prije svega o tome da se izbjeglice - što je moguće više - drže na odstojanju od Njemačke. Raznim pooštravanjem zakona otežano je doseljavanje novih migranata, dok je olakšan njihov izgon. Iako Angela Merkel to nikada neće priznati, Orbanov kurs se uspio nametnuti i time omogućio kancelarki Merkel da ostane na svojoj funkciji.

Borba za dušu Europe, koja je prije godinu dana vođena na simboličan način ogradama i buketima cvijeća za izbjeglice, u međuvremenu je odlučena: Cvijeće je odavno uvenulo. To je označilo početak kraja onakve Europske unije, kakvu dugo znamo. Naravno da će je još dugo biti i da će ona nastaviti biti magnet za mnoge. Ali u svojoj biti je to jedna druga Europska unija i samo dijelom onaj EU na koji je Merkelova mislila kada je rekla "moja zemlja".

Preporuka uredništva