Optimizam je bolji od euforije

Kako se brzo euforija mijenja u otrežnjenje i u političkoj Europi, to se može vidjeti ovih dana. Dok se Barack Obama uoči i neposredno nakon svog izbora za američkog predsjednika, još slavio kao novi mesija, tako se uoči sastanka na vrhu zemalja G-20 i sve dublje financijske i gospodarske krize, odjednom širi sumnja i suzdržanost. Može li Obama ispuniti očekivanja kakva mu se pripisuju? Ili je i on oličenje nemoći kakvo mora zahvatiti i najkarizmatičnijeg političara kada se suoči s mrežom globalnih međuovisnosti? Čak sada da i ne spominjemo činjenicu koliko je u međuvremenu paralizirana i sama uloga Amerike kao predvodnice čitavog svijeta.

Američki put vodi u pakao?

Svjetske burze se u međuvremenu više ničemu niti ne nadaju sa sastanaka u Londonu, a pokušaj Europljana i Amerikanaca stvoriti nova pravila igre za međunarodno tržište vrijedonosnica je još eonima udaljen od svog cilja. Automobilska industrija u Europi, koja je i sama u nevoljama, mora gledati kako i Obamina vlada više nije spremna šakom i kapom davati novac kako bi spasila Chrysler i GM - i kako pada sve dublje u nevolje. Već se i kod Europljana čuje gunđanje, kao što je rekao bivši češki premijer Topolanek, kako Amerika svojim receptom za savladavanje krize vodi čitav svijet "u pakao". I Pariz i Berlin ostaju hladni na zahtjeve Obame neka i Europljani otvore svoje blagajne kako bi pokrenule gospodarstvo. Tu se već otvaraju novi procjepi.

Očito je vjera Amerike u snagu dolara nepokolebljiva, baš kao što je i spremnost prevaliti ogromne dugove na buduće generacije, veća s one nego s ove strane Atlantika. Sa druge strane, Amerikanci su spremni svašta izgovoriti o strožem nadzoru i propisima financijskih tržišta - ali malo toga im doista leži na srcu.

Zadivljujuće promjene

Pri tome, osobito kada je riječ o vanjskoj politici, promjene koje zagovara Obama su upravo zadivljujuće: u samo nekoliko tjedana, koliko je na dužnosti, nije samo potpuno promijenio politiku Guantanama kakvu je vodio njegov prethodnik, nego je učinio mnogo više od toga. Ponudio je Teheranu direktne razgovore, okončao blokadu koju je njegova vlastita zemlja postavila u NATO-u u dijalogu saveza s Rusijom. I u strategiji u Afganistanu smo svjedoci zadivljujuće promjene gdje je došao kraj zabludi kako se samo vojnom silom tamo može dobiti rat. Sve je to mnogo više nego što su se Europljani mogli i nadati još prije samo nekoliko mjeseci.

Zato se povodom posjete Obame Europe može savjetovati trezvenost - i zrnce optimizma. Tihom diplomacijom može se postići kud i kamo više, nego divljim akcionizmom. Pogotovo kada je riječ o burzama, gdje je akcionizam posljednje sredstvo kojim bi se moglo trajno vratiti izgubljeno povjerenje. A niti novo zdanje financijskih pravila se nipošto ne može stvoriti preko noći.

Obzirom na dubinu krize u kojoj se nalazimo, može se razumjeti iracionalna čežnja za nekom osobom koja bi povela čitav svijet novim pravcem. Ali ono što doista može pomoći je samo dobra mjera zdravog razuma.

Autor komentara: Daniel Scheschkewitz DW/A.Š.