Oprostite, jeste li Vi žena?

"Natjecanja kod žena i muškaraca i ubuduće će se održavati odvojeno" - naglašava Međunarodni atletski savez (IAAF). Na prvi pogled se to čini toliko samo po sebi razumljivo i logično da neupućeni promatrači neće ni naslutiti problem koji se iza ove izjave krije. A on postoji. Kod profesionalnih, istreniranih atletičarki ponekad se, naime, ne može po izgledu utvrditi kojega su spola. Međunarodni olimpijski odbor (IOC) je sada odlučio uvesti novo pravilo. Već na Olimpijskim igrama 2012. neće smjeti nastupiti sportašice koje imaju previše muškog hormona testosterona. Žene kojima je dijagnosticirana hiperandrogenemija (stanje povišene količine muških hormona) mogu se podvrgnuti terapiji i onda ponovno sudjelovati u natjecanjima kada se količina muških hormona u njihovom tijelu smanji. To pravilo Međunarodni atletski savez namjerava uvesti već od početka idućeg mjeseca (1.05.).

Šetale gole pred liječnicima

Da problem interseksualnosti u sportu nije nov pokazuje podatak da su sredinom 60-ih godina sportašice morale gole šetati pred liječnicima koji bi, ako bi im nešto bilo sumnjivo, mogli i "pipajući" provjeriti imaju li vaginu. Kasnije je provođen kromosomski test, no on je 1999. ukinut jer su se pojavile sumnje u njegovu točnost, a i zato što je bio preskup. Deset godina su potom dužnosnici svjetskih sportskih organizacija ignorirali ovaj problem, sve dok se nije pojavila Caster Semenya. Tada 18-godišnja južnoafrička atletičarka "pala je s neba" i na svjetskom atletskom prvenstvu 2009. pomela konkurenciju u utci na 800 metara. Semenya je u dresu izgledala kao muškarac - i trčala kao muškarac. Kratko prije utrke je objavljeno da se morala podvrgnuti testiranju spola, nakon čega je cijeli svijet buljio u nju kao u kakvo čudo. Više od godinu dana se čekalo na rezultate tog testiranja. Oni nisu objavljeni, ali u srpnju 2010. je Svjetski atletski savez Semenyji ponovno dozvolio naograničeno sudjelovanje na svjetskim natjecanjima.

"Prisilni" testovi

Nova pravila su, prema mišljenju zamjenika predsjednika IOC-a Thomasa Bacha "miljokaz za više fer-playa pod uvjetima koji ne vrijeđaju ljudsko dostojanstvo". "Iz iskustva mogu reći da neće biti puno ovakvih, spornih slučajeva, ali svaki od njih je drukčiji i zahtijeva individualnu provjeru", rekao je predsjednik medicinske komisije IOC-a Arne Ljungqvist.

Neovisni medicinski stručnjaci se pitaju zašto ovakvo pravilo nije uvedeno prije 30 godina, kada ono tako jednostavno rješava problem. Profesorica medicine na sveučilištu u Göttingenu Claudia Wiesemann je u njemačkom listu "Süddeutsche Zeitungu" iznijela svoje mišljenje da je i ovo pravilo problematično. Ona upozorava da bi odluke na temelju novog pravila mogle interseksualne sportaše gurnuti u velike krize identiteta, da bi ih okolina mogla početi stigmatizirati. Osim toga, vidi problem i u propisu da sportašicama koje se odbiju podvrći testu prijeti isključenje iz natjecanja. Ona zato govori o "prisilnim" testovima.

Opasnost po zdravlje

Stručnjak za hormone s minhenskog sveučilišta Martin Bidlingmaier pak u istom listu pokazuje razumijevanje za novo pravilo IOC-a: "U jednoj jako složenoj materiji u kojoj postoji puno indivualnih mogućnosti hormonalnih poremećaja pokušalo se uspostaviti jedno pravilo, što nije nimalo lak zadatak". Konačno, smatra on, upravo je količina muških hormona odgovorna za razliku u fizičkim sposobnostima i rezultatima između žena i muškaraca. On smatra i da je psihički gledano dobro da sportašice dobiju tu medicinsku informaciju. Hiperandrogenemija može, naime, dugoročno stvoriti zdravstvene probleme poput rasta brade, otpadanja kose, neplodnosti, povećanja rizika oboljenja od tumora. No i on upozorava da terapija nije tek "mačji kašalj". "Ne možete nekome smanjiti visoku razinu hormona preko noći, a da on to ne osjeti", objašnjava. Čak i onda kada to relativno dobro podnese, prijeti mu gubitak mišićne mase i agresivnosti koja je važna za natjecanje.

Autorica: D. Dragojević

Odg. ur.: S. Kobešćak