Oporbeni „summit promjene“ u Berlinu
1. rujna 2005Kao i dan ranije kongres SPD-a, i ovaj sastanak je prije svega trebao iskazati volju za preuzimanjem vlasti, jedinstvenost i slogu oko najvažnijih dijelova zajedničkog izbornog programa: promjene poreznog sustava, fleksibilizacije tarifnih ugovora i smanjivanja troškova rada kao dvaju najvažnijih poticaja većeg zapošljavanja, što je glavni adut njihove ponude biračima. To su, doduše, i teme o kojima konzervativni i liberali nemaju ista stajališta, ali šef FDP-a Guido Westrewelle to ne drži preprekom: „Naravno da među našim strankama postoje sadžajne razlike, to nitko ne skriva, ali ako nas narod izabere, suma našeg slaganja će biti mnogo veća i moći ćemo sastaviti vrlo dobru vladu.“
To je zapravo bila i glavna poruka berlinskog trojnog sastanka na vrhu – jasan signal protiv u kuloarima sve češćih glasina o velikoj koaliciji, varijanti koja se mnogima u SPD-u očito čini prihvatljivijom, nego velikim dijelovima unutar konzervativnog tabora. U svakom slučaju bavarski premijer Edmund Stoiber spada u zagovornike jasne crno-žute koalicijske perspektive: „Zato je ovo najjasniji signal našeg sastanka: CDU i CSU te FDP su jedina pouzdana alternativa za političku promjenu koju naša zemlja treba.“