1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Opijum za (bolesni) narod

Verena von Keitz12. lipnja 2007

Dugo se pacijente s kroničnim bolovima smatralo umišljenim bolesnicima, jer za njihove tegobe nije bilo medicinskog objašnjenja. Potraga za uzrocima često nije davala nikakvog rezultata. No, takav se odnos promijenio.

https://p.dw.com/p/Aw4T
Kronična bol može oštetiti živčani sustav.Foto: bilderbox

Prema procjenama nacionalne Lige za borbu protiv bolova, u Njemačkoj živi i do 15 milijuna ljudi koji stalno pate od bolova u leđima, glavi, zglobovima ili želucu. To je svaki peti ili šesti stanovnik ove zemlje. Dugo se pacijente s kroničnim bolovima smatralo umišljenim bolesnicima, jer za njihove tegobe nije bilo medicinskog objašnjenja. Potraga za uzrocima često nije davala nikakvog rezultata. No, takav se odnos s vremenom promijenio. Sve više liječnika shvaća važnost razborite i pravodobne terapije protiv bolova.

Bol urezana u pamćenje

Bol je u načelu korisna pojava. Ona štiti tijelo, na primjer kada prsti dodirnu vrući štednjak. No, bolovi se, takoreći, mogu i osamostaliti i oteti se kontroli. Ako se bolovi, izazvani bolešću ili ozljedom, dulje vrijeme nedovoljno ili nikako ne liječe, tada dugotrajni bolni podražaj može izazvati promjene u živčanom sustavu i doslovno se urezati u mozak. Ingrid Dominguez je to osjetila na vlastitoj koži.

Kod 52-godišnje pacijentice iz Kölna je prije 20 godina prekasno otkriveno oštećenje međukralježničkog diska. Jake bolove u leđima najprije je sâma nastojala ublažiti: «Uzimala sam mnoge normalne tablete protiv bolova, odlazila na posao, sve dok više nisam mogla. Dospjela sam u fazu kada sam još samo išla od liječnika do liječnika, a nitko mi nije mogao pomoći protiv mojih bolova.»

Normalan život s morfijem

Bolovi od kakvih pati Ingrid Dominguez su u njemačkoj tek prije dvije godine i službeno priznati kao kronično oboljenje. Radi ublažavanja bolova često se daju opijati – ljekovi na bazi morfija koji uspavljuju živce i bolesnicima omogućuju donekle normalan život. «Bez opijata bih vjerojatno bila potpuno bespomoćna. I dalje bih, kao što je to već bio slučaj, samo ležala. U međuvremenu sam opet pokretna, mogu voziti i auto i brinuti se o svom domaćinstvu... Već pet godina na taj način dobro izlazim na kraj», kaže Ingrid Dominguez.

Da su opijati neizbježni pri olakšavanju kroničnih bolova, kaže i liječnica opće prakse Semra Günes-Yigit iz Mannheima, koja u svojoj ordinaciji nudi i terapiju protiv bolova: «U terapiji protiv kroničnih bolova primjenjujemo i opijate, samo što oni izazivaju i popratne pojave. Od svibnja ove godine postoji novi opijat, svojevrsna kombinacija preparata koja, takoreći, spriječava popratne pojave u želucu i crijevima. Upravo u probavnom sustavu nakon uzimanja opijata dolazi do najgorih popratnih pojava: izostanka stolice.»

Opijati ne truju organe

Osim zatvora, opijati mogu prouzročiti i grčeve u želucu, mučninu i povraćanje. No, za razliku od mnogih drugih lijekova, oni ne truju organe poput jetre ili bubrega. Nova istraživanja pokazuju da opijati nisu samo učinkovito sredstvo za suzbijanje bolova, nego očigledno mogu i spriječiti da bolovi uopće postanu kronična pojava. Stoga se mnogi stručnjaci za terapiju protiv bolova zalažu za slobodniju primjenu opijata u liječničkoj praksi, kako se bolovi ne bi trajno urezali u pamćenje.

Pa ipak, naročito u Njemačkoj, postoji golema suzdržanost prema opijatima, jer njihove ljekovite tvari, koje su sadržane i u drogama, mogu izazvati ovisnost. Turski pacijenti, koje liječi doktorica Semra Günes-Yigit, cijelu stvar vide manje strogo: «Turski su pacijenti skloniji opijatima od njemačkih, koji su prilično suzdržani. Turski se pacijenti istog trenutka žele riješiti bolova i stoga rado uzimaju tablete na bazi morfija, samo da se liše tegoba. Turci ne trče zbog svake sitnice k liječniku, nego ‹sakupljaju› svoje simptome, a kada se pojave u ordinaciji, onda ih praktički boli sve.»

«Etnička» osjetljivost na bol

Kulturni i civilizacijski korijeni su očigledno važni za odnos čovjeka prema boli i bolestima. Postoji čak i teorija da su narodi s juga Europe osjetljiviji na bol nego ljudi sa sjevera kontinenta. Kako god bilo, kronični bolovi najčešće dovode do začaranog kruga. Pacijenti ni za što više nisu sposobni, povlače se u sebe i u svoja četiri zida. Njihovo okruženje obično reagira s nerazumijevanjem, pripovijeda pacijentica Ingrid Dominguez: «To ide tako daleko da čovjek izgubi prijatelje, jer ne razumiju da nisi u stanju odazvati se njihovu pozivu. Cijelo se socijalno okruženje mijenja, čak i do te mjere da partneri više ne razumiju jedno drugoga. Poznajem ljude koji su se zbog toga razveli. No, teško je nekoga shvatiti, ako njegovu situaciju niste i sami iskusili.»

Stoga je neobično važan učinak terapije opijatima da pacijent izađe iz izolacije. Ublažavanjem simptoma mogu se bolje kretati, sudjelovati u društvenom životu i zagospodariti bolovima, umjesto da oni gospodare njihovom sudbinom.