1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Opijum za (bolesni) narod

Dugo se pacijente s kroničnim bolovima smatralo umišljenim bolesnicima, jer za njihove tegobe nije bilo medicinskog objašnjenja. Potraga za uzrocima često nije davala nikakvog rezultata. No, takav se odnos promijenio.

default

Kronična bol može oštetiti živčani sustav.

Prema procjenama nacionalne Lige za borbu protiv bolova, u Njemačkoj živi i do 15 milijuna ljudi koji stalno pate od bolova u leđima, glavi, zglobovima ili želucu. To je svaki peti ili šesti stanovnik ove zemlje. Dugo se pacijente s kroničnim bolovima smatralo umišljenim bolesnicima, jer za njihove tegobe nije bilo medicinskog objašnjenja. Potraga za uzrocima često nije davala nikakvog rezultata. No, takav se odnos s vremenom promijenio. Sve više liječnika shvaća važnost razborite i pravodobne terapije protiv bolova.

Bol urezana u pamćenje

Bol je u načelu korisna pojava. Ona štiti tijelo, na primjer kada prsti dodirnu vrući štednjak. No, bolovi se, takoreći, mogu i osamostaliti i oteti se kontroli. Ako se bolovi, izazvani bolešću ili ozljedom, dulje vrijeme nedovoljno ili nikako ne liječe, tada dugotrajni bolni podražaj može izazvati promjene u živčanom sustavu i doslovno se urezati u mozak. Ingrid Dominguez je to osjetila na vlastitoj koži.

Kod 52-godišnje pacijentice iz Kölna je prije 20 godina prekasno otkriveno oštećenje međukralježničkog diska. Jake bolove u leđima najprije je sâma nastojala ublažiti: «Uzimala sam mnoge normalne tablete protiv bolova, odlazila na posao, sve dok više nisam mogla. Dospjela sam u fazu kada sam još samo išla od liječnika do liječnika, a nitko mi nije mogao pomoći protiv mojih bolova.»

Normalan život s morfijem

Bolovi od kakvih pati Ingrid Dominguez su u njemačkoj tek prije dvije godine i službeno priznati kao kronično oboljenje. Radi ublažavanja bolova često se daju opijati – ljekovi na bazi morfija koji uspavljuju živce i bolesnicima omogućuju donekle normalan život. «Bez opijata bih vjerojatno bila potpuno bespomoćna. I dalje bih, kao što je to već bio slučaj, samo ležala. U međuvremenu sam opet pokretna, mogu voziti i auto i brinuti se o svom domaćinstvu... Već pet godina na taj način dobro izlazim na kraj», kaže Ingrid Dominguez.

Da su opijati neizbježni pri olakšavanju kroničnih bolova, kaže i liječnica opće prakse Semra Günes-Yigit iz Mannheima, koja u svojoj ordinaciji nudi i terapiju protiv bolova: «U terapiji protiv kroničnih bolova primjenjujemo i opijate, samo što oni izazivaju i popratne pojave. Od svibnja ove godine postoji novi opijat, svojevrsna kombinacija preparata koja, takoreći, spriječava popratne pojave u želucu i crijevima. Upravo u probavnom sustavu nakon uzimanja opijata dolazi do najgorih popratnih pojava: izostanka stolice.»

Opijati ne truju organe

Osim zatvora, opijati mogu prouzročiti i grčeve u želucu, mučninu i povraćanje. No, za razliku od mnogih drugih lijekova, oni ne truju organe poput jetre ili bubrega. Nova istraživanja pokazuju da opijati nisu samo učinkovito sredstvo za suzbijanje bolova, nego očigledno mogu i spriječiti da bolovi uopće postanu kronična pojava. Stoga se mnogi stručnjaci za terapiju protiv bolova zalažu za slobodniju primjenu opijata u liječničkoj praksi, kako se bolovi ne bi trajno urezali u pamćenje.

Pa ipak, naročito u Njemačkoj, postoji golema suzdržanost prema opijatima, jer njihove ljekovite tvari, koje su sadržane i u drogama, mogu izazvati ovisnost. Turski pacijenti, koje liječi doktorica Semra Günes-Yigit, cijelu stvar vide manje strogo: «Turski su pacijenti skloniji opijatima od njemačkih, koji su prilično suzdržani. Turski se pacijenti istog trenutka žele riješiti bolova i stoga rado uzimaju tablete na bazi morfija, samo da se liše tegoba. Turci ne trče zbog svake sitnice k liječniku, nego ‹sakupljaju› svoje simptome, a kada se pojave u ordinaciji, onda ih praktički boli sve.»

«Etnička» osjetljivost na bol

Kulturni i civilizacijski korijeni su očigledno važni za odnos čovjeka prema boli i bolestima. Postoji čak i teorija da su narodi s juga Europe osjetljiviji na bol nego ljudi sa sjevera kontinenta. Kako god bilo, kronični bolovi najčešće dovode do začaranog kruga. Pacijenti ni za što više nisu sposobni, povlače se u sebe i u svoja četiri zida. Njihovo okruženje obično reagira s nerazumijevanjem, pripovijeda pacijentica Ingrid Dominguez: «To ide tako daleko da čovjek izgubi prijatelje, jer ne razumiju da nisi u stanju odazvati se njihovu pozivu. Cijelo se socijalno okruženje mijenja, čak i do te mjere da partneri više ne razumiju jedno drugoga. Poznajem ljude koji su se zbog toga razveli. No, teško je nekoga shvatiti, ako njegovu situaciju niste i sami iskusili.»

Stoga je neobično važan učinak terapije opijatima da pacijent izađe iz izolacije. Ublažavanjem simptoma mogu se bolje kretati, sudjelovati u društvenom životu i zagospodariti bolovima, umjesto da oni gospodare njihovom sudbinom.