OPEC povećava ponudu nafte na svjetskom tržištu

Ovog tjedna zemlje izvoznice nafte odlučile su povećati ponudu na svjetskom tržištu. No, i članice OPEC-a već polako dostižu svoje granice – točnije, granice postojećih industrijskih kapaciteta za eksploataciju nafte. Zato je malo vjerojatno da će ova mjera značajno promijeniti cijenu nafte – barem kratkoročno.

Stručnjaci računaju s povećanjem kvota

Čini se da su neki od ministara vodećih zemalja OPEC-a zapravo na strani potrošača. Satima uoči početka sastanka u Beču saudijski je ministar Ali El Naimi izjavio kako je samo po sebi razumljivo da će njegova zemlja glasovati za veće kvote eksploatacije nafte. A njegov glas u OPEC-u svakako ima težinu, budući da nijedna zemlja ne vadi toliko nafte kao Saudijska Arabija. I kuvajtski ministar i sadašnji predsjednik OPEC-a Ahmed al Safa smatra kako je cijena nafte na svjetskom tržištu previsoka. Stoga i brojni stručnjaci računaju s povećanjem kvota. Johannes Benigni iz brokerske kuće PVM predviđa dodatno povećanje od 500 000 barela na dan: «Pretpostavljamo da OPEC trenutno nije u mogućnosti na tržište plasirati više od pola milijuna dodatnih barela. Dakle, ako do toga uopće dođe, radit će se o količini od pola milijuna do milijun barela.»

A tomu je tako, jer su kapaciteti ograničeni. Crpljenje nafte moguće je smanjivati ili povećavati samo u malobrojnim zemljama članicama OPEC-a. No, prema Benignijevom mišljenju, puno je značajnije nešto sasvim drugo: «Ovo povećanje kvota dovest će zapravo do vrlo malih promjena na tržištu.»

Problem je u nedovoljnim kapacitetima za preradu

Cijene benzina, kerozina ili loživog ulja neće dugotrajno padati zbog veće ponude sirove nafte na svjetskom tržištu. Predstavnici OPEC-a zato radije govore o signalu koji se tako daje tržištima. Benigni kaže da sirove nafte ne manjka te navodi kako puno veći problem predstavljaju kapaciteti rafinerija diljem svijeta. Naime, trenutno nije moguće preraditi dovoljnu količinu sirove nafte, neovisno o tome koliko je OPEC plasira na tržište: «Vjerujem da se oko toga slažu svi analitičari – treba samo pogledati što se upravo događa u Americi. Otvorene su strateške rezerve sirove nafte i rafinerijama je ponuđeno 30 milijuna barela, no one su preuzele tek njih 11. Ono što nam nedostaje je veći kapacitet rafinerija, budući da one relativno bezvrijednu sirovu naftu pretvaraju u vrijedan konačni proizvod.»

A za to postoje brojni razlozi. Još prije 30 godina većina rafinerija radila je za državne potrebe, no u 90-im se godinama rafinerijska djelatnost počela smatrati slabo profitabilnom. Još uvijek se investiralo u mnoga postrojenja, no pritom se uglavnom polazilo od toga da se proizvodi učine što prihvatljivijima za okoliš. No, već se pretprošle godine pokazalo da ti svjetski rafinerijski kapaciteti više nisu dovoljni: «Tu se još jako puno toga mora napraviti. Nije za očekivati da će se taj dodatni kapacitet tako brzo pojaviti na tržištu. Nikada ne smijemo zaboratiti da od trenutka u kojem odlučimo ulagati u neku rafineriju mogu proći i dvije, tri godine prije nego što ona zaista i počne raditi s povećanim kapacitetom.»