1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

"Opasno popuštanje brane" protiv rasizma u Njemačkoj

Izjave političara stranke AfD ponovo su pokrenule raspravu o rasizmu u Njemačkoj. Postavlja se pitanje je li rasizam ponovo postao prihvatljiv u društvu. O tome smo razgovarali s Bilgin Ayata.

Deutsche Welle: Proteklih dana je ponovo pokrenuta diskusija o rasizmu. Što je ustvari rasizam?

Bilgin Ayata: Pojednostavljeno rečeno, rasizam je ideologija i praksa koja polazi od toga da ljudi koji pripadaju različitim skupinama nisu isto vrijedni. Te skupine mogu biti definirane po geografskom ili nacionalnom podrijetlu, boji kože, seksualnoj orijentaciji ili religiji. U to se ubraja i negativan odnos prema drugima ili kada se dovode u vezu biološke osobine sa socijalnim ponašanjem. I dok se ono što je drugo i drugačije ocjenjuje prijetećim ili negativnim, vlastite karakteristike se ističu kao pozitivne, pa čak i kao naprednije i nadmoćnije. Pri tome ne igra nikakvu ulogu imaju li takvi stavovi kao izričit cilj rasizam ili ga samo potiču. Nije dakle bitno radi li se o svjesnom djelovanju u tom smjeru.

Koliko je, prema toj definiciji, Njemačka orijentirana rasistički?

Ovdje se o rasizmu govori samo kada on postane vidljiv kao upadljivi rasizam na biološkoj osnovi. To je recimo slučaj kod rasprava koje su se razvile nakon izjava Thila Sarrazina (bivšeg menadžera i političara u Berlinu, op. ur.) ili upravo sada nakon onoga što čujemo od političara stranke AfD. Kada smo rasizma svjesni samo u tim slučajevima ili kada on preraste u nasilje, što smo imali kroz djelovanje neonacističke ćelije NSU, previđamo svakodnevni rasizam kojem su izloženi milijuni ljudi u Njemačkoj. U tim slučajevima netko ne dobije posao ili stan samo zato što ima strano ime. Takvi oblici diskriminacije postoje u svim slojevima društva.

Je li Njemačka postala više rasistička nego ranije?

Ne postoje pouzdani i sustavno obrađeni podaci koji bi obuhvatili rasističke stavove ili slučajeve diskriminacije koji se zasnivaju na toj pojavi. Mi ne govorimo o rasizmu, nego koristimo druge termine. U policijskim statistikama se ne govori o tome, nego se spominje "politički motiviran kriminal s desničarskom pozadinom". I u znanstvenim studijama se uglavnom koriste termini "mržnja prema strancima" ili "desno-ekstremni stavovi". Mi samo opisujemo problem, ali ga ne nazivamo pravim imenom.

Zbog čega postoji tako oprezan pristup ovom problemu?

Rasizam se u Njemačkoj uglavnom povezuje s biološkim rasizmom u doba nacizma, zbog toga i postoji tako suzdržan, odnosno odbojan stav prema tom pojmu. Zbog toga se koriste termini koji nemaju toliku povijesnu ostavštinu, poput "mržnja prema strancima" ili "ksenofobija". Još jedan problem leži u tome što se Njemačka nikada nije suočila sa svojom poviješću kolonijalne sile, tijekom koje je rasistička ideologija i nasilje bilo uvriježeno u praksi. Nedostatak suočavanja s rasizmom u poslijeratnoj povijesti Njemačke je praktično odraz nedostatka svijesti o nasilju iz kolonijalnog povijesnog razdoblja.

Alexander Gauland

Alexander Gauland, AfD

Trenutno se ponovo razgovara o rasizmu, prvenstveno zbog izjava političara AfD-a. Koji utjecaj imaju izjave koje daju, na primjer, Alexander Gauland ili Björn Höcke?

Postoji opasno popuštanje brana u javnim raspravama. Svjesno se pomiče granica između onoga što se smije izgovoriti, a što ne. Izgovara se nešto što je otvoreno rasističko. Kroz iznošenje još ekstremnijih stavova, one prve izjave iznenada postaju "normalne". Pri tome upozoravam da se problem rasizma ne smije reducirati samo na AfD. Odgovornost snose cjelokupna politika i društvo, jer je godinama poricano postojanje ovog problema. I mediji snose dio odgovornosti, pogotovo kad preuzimaju nekritičke rasističke formulacije ili ih sami stvaraju. To je slučaj s izrazom "Döner-ubojstvo" (za neonacističko ubojstvo jednog Turčina, op. ur.). Već desetljećima su useljavanje i izbjeglice omiljene teme koje se potežu u doba izbora, kada se migranti instrumentaliziraju i stigmatiziraju. Ne treba se čuditi kada se danas neuvijeno čuju teške izjave. Plodno tlo za njih je kreirano mnogo ranije.

Kako je uopće moguće suprotstaviti se rasizmu?

Može se učiniti mnogo toga. Problem je što do sada nije uložen istinski napor u tom smjeru. Prvi važan korak bi bilo otvaranje ofenzivne i iskrene diskusije o rasizmu u ovoj zemlji - i to u politici, u medijima, u školama, u cijelom društvu. Kad se njemačka kancelarka verbalno suprotstavi Gaulandovim izjavama, to je u redu. Ali onda moraju uslijediti i djela. UN-ova Komisija za borbu protiv rasizma je u svibnju 2015. ustanovila da Njemačka ne ispunjava svoje obveze u toj borbi i da postoji velika potreba za djelovanjem. Postoji, doduše, nacionalni plan djelovanja po tom pitanju, ali se on nedovoljno provodi. Rasizam nije individualni, nego strukturni problem. Mora se nastupiti protiv institucija i struktura koje toleriraju ili ignoriraju rasizam. Važno bi bilo i javno financiranje uspostave i djelovanja Instituta za istraživanje i borbu protiv rasizma, što je preporuka parlamentarnog odbora koji je istraživao rad neonacističke ćelije NSU.

Bilgin Ayata je profesorica političke sociologije na Sveučilištu u Baselu. Rođena je u Ulmu, usavršavala se na kanadskom sveučilištu York, a doktorirala 2011. na Sveučilištu Johnsa Hopkinsa u SAD-u.

Razgovor vodio Christian Wolf.

Preporuka uredništva