1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

«Opasni planovi» Nicolasa Sarkozyja

Nema dvojbe da će se na dnevnom redu današnjeg sastanka francuskog predsjednika i njemačke kancelarke u Parizu naći i Sarkozyjevi planovi o osnutku Unije Sredozemlja – ideja za koju Merkel nema riječi pohvale. Naprotiv.

default

Francuski predsjednik razdire Europsku uniju?

Angela Merkel je, samo dan uoči sastanka s Nicolasom Sarkozyjem, neobično oštro upozorila na opasnost koju predstavlja njegova ideja. Kancelarka strahuje da bi se «Europska unija u svojoj jezgri mogla raspasti, počnu li zemlje poput Francuske i Njemačke voditi samostalnu politiku suradnje s regijama u svom susjedstvu». To bi, sigurna je kancelarka, dovelo do «napetosti u Europi» koje ona ne želi. Suradnja pojedinih zemalja EU-a mora biti otvorena i za sve ostale članice, kako se ne bi dogodilo da neke druge države počnu graditi Istočnoeuropsku uniju, na primjer s Ukrajinom, koristeći pritom novčana sredstva Europske unije.

Sarkozy bi htio kročiti stopama de Gaullea

Sarkozy je jučer, zadnjeg dana posjeta Alžiru, predstavio svoje planove o odvojenoj suradnji južnih država članica EU-a sa susjedima na Sredozemlju, a domaćinima ponudio da na temelju alžirsko-francuskog prijateljstva sudjeluju u stvaranju osovinu buduće Unije Sredozemlja, kao što je Francuska svojedobno pozvala i Njemačku da na zasadama međusobnog prijateljstva zajedno izgrade Europsku uniju. «Unija Sredozemlja nije manje razumna stvar od EU-a prije 60 godina», poručuje Sarkozy. Predsjednik de Gaulle i kancelar Adenauer su morali nadići duboke boli prošlosti. Ista uloga, smatra šef francuske republike, danas pripada Alžiru i Parizu.

«Nevjerojatni cinizam» francuskog predsjednika

Ni Italija, premda bi bila članice Unije Sredozemlja, ne prihvaća takvu ideju, a i sâm Alžir je sve drugo nego oduševljen. Razlog je što se Pariz ne želi ispričati za događaje iz vremena francuske kolonijalne vladavine. Sarkozy je, doduše, osudio kolonijalizam kao nepravdu, podsjećajući na «neoprostive zločine prošlosti», ali i ukazujući na patnje obiju strana, na što su mu alžirski mediji spočitali nevjerojatni cinizam, jer počinitelje i žrtve trpa u isti koš.