Oni su 'turistički dušebrižnici'

"Zadnjih godina primjećujem kako je pobožnost ispod vedrog neba postala moda i vrlo popularna. Javila se velika potreba među ljudima za duhovnim iskustvima", priča Andrea Streubier, jedna od tzv. turističkih dušebrižnica protestantske crkve. Turističko mjesto Sankt-Peter-Ording s više od dva milijuna noćenja godišnje ubraja se nakon otoka Sylt u najatraktivnija turistička odredišta u najsjevernijoj saveznoj pokrajini Njemačke, Schleswig-Holsteinu. U ovom mjestu djeluju i katolički i protestantski dušebrižnici.

Najveća stopa razvoda – nakon godišnjeg odmora

Crkve i crkveni uredi stalno su otvoreni, na tržnici ili u kafićima nalaze se dušebrižnici, no isto tako i na plaži, gdje se održavaju mise, razne akcije ili razgovori. Jedinstveno organizirane priredbe, koje se odnose na ovaj projekt, srdačno su dobrodošle, ističe Streubier. No isto tako, kaže ona, mnogi turisti ciljano traže turističke dušebrižnike, nekoga s kime bi mogli razgovarati. Jer, 'otići na odmor' čini se nije za svakoga tako lako.

"U svakodnevici se krize i problemi mogu potisnuti i sakriti ispod stola. No tijekom odmora one izbiju na površinu. Posebno savjetovanje u slučajevima razvoda brakova ili rastajanja je jedna od važnijih tema na odmoru. Naime, čovjek još jednom pokuša otići na odmor s cijelom obitelji, a stopa razvoda nigdje nije tako velika kao nakon odmora", ističe Streubier.

Ljudi dolaze i odlaze

Najčešća scena tijekom slučajnih susreta na plaži između turista i dušebrižnika je ta da se turisti žale na crkvu - često općenito, no isto tako osvrćući se i na konkretne probleme u svojoj općini. Iskustvo je to koje je stekla i Andrea Streubier kao i njezin katolički kolega Michael Wrage. Teolog radi kao kontaktna osoba za turističko dušebrižništvo u nadbiskupiji u Hamburgu, koje obuhvaća turistička odredišta obala Sjevernog i Baltičkog mora. Stalni dolasci i odlasci turista kao i neobveznost za Wragea predstavljaju srž njegovog posla.

Zašto? Osobe koje njemu dolaze kako bi razgovarale o svojim problemima i mukama ne moraju strahovati kako će ga stalno susretati u trgovini ili na ulici gdje žive. 'Kratki odnosi' mu omogućavaju jači intenzitet rada: "To je postao važan kriterij mog posla. Ja jednostavno nemam vremena posvetiti se u potpunosti ljudima i četiri mjeseca raditi na nekom problemu", kaže Wrage. On i Andrea Streubier turistima tako žele dati signal: crkva je prisutna i saslušat će vas.

Dušebrižnici s turistima ne ulaze u raspravu oko vjere, iako dolaze iz različitih crkvi. Jer, turisti na licu mjesta jednostavno nisu zainteresirani za rasprave oko konfesije. Upravo na taj način turistima mogu biti i uzor. "Tako je živahno, ljudi dolaze i odlaze. Takvu bi sliku željela i u crkvenim općinama. Otvorene, srdačne župe, koje nisu samo zatvorene unutar svojih zidina. To je nešto što zajednice često moraju naporno vježbati. Naša se općina upravo ističe po svojoj otvorenosti, ljubaznosti. U to se ubraja i da ljudi dolaze i odlaze, to je nešto sasvim normalno", riječi su dušebrižnice.

Autorice: Kirsten Westhuis/ M. Ljubičić

Odg. ur.: N.Kreizer