1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Gospodarstvo

Oluja u čaši mlijeka

Njemački proizvođači mlijeka ne odustaju u borbi za višu cijenu. Nakon prosvjeda pred mljekarama sada su se okomili na izvor svojih nevolja - sjedišta discountera. - Upravo oni diktiraju koliko će koštati litra mlijeka.

Mljekari prosvjeduju zbog cijene mlijeka

Objasnite to njoj, zašto njeno mlijeko košta manje nego mineralna.

Seljaci su se okupili pred upravama najvećih njemačkih lanaca samoposluga - Edeke u Hamburgu, Aldija Nord u Essenu, Aldija Süd u Mülheimu, Rewea u Kölnu i Norme u Fürthu. Udruga proizvođača mlijeka je uvjerena kako je tamo korijen njihovih nevolja: kada discounter privlači kupce jeftinim mlijekom, cijenu za to plaćaju poljoprivrednici koji praktično nemaju izbora kome prodati svoje mlijeko. Tako ovaj rat ulazi u novu fazu: mljekari već danima radije izlijevaju svoje mlijeko, nego da ga prodaju ispod cijene koju traže, dakle 43 centa po litri.

Prometni znak životinje na cesti

Oprez: krave traže pravdu!

Neki mediji javljaju kako bi polako i kupci u samoposlugama mogli primijetiti da nedostaje svježe mlijeko, iako distribucijski koncerni tvrde kako nikakve nestašice neće biti.

Zapravo svi imaju pravo

Problem doista nije tako jednostavan. Proizvođači mlijeka tvrde kako su u međuvremenu narasle cijene i goriva i stočne hrane i kako je 43 centa najmanje što moraju dobiti ako žele opstati. Poljoprivrednicima pada mrak pred oči kada vide da je cijena litre mineralne vode veća nego cijena mlijeka kojeg daju njegove krave koje treba i hraniti i pojiti i držati na suhom i toplom. Ali discounteri ukazuju na činjenicu kako je prošle jeseni doista došlo do poremećaja između ponude i potražnje. Za mlijeko se onda proizvođačima plaćalo i gotovo 50 centi a na primjer, cijena maslaca je u njemačkim trgovinama skočila na 1 euro i 19 centi. Ali tržište se stabiliziralo: proljetos je jedan discounter ponudio kupcima maslac za 79 centi - točno onoliko koliko je stajao i prije poremećaja na tržištu izazvano, ne na kraju i sve većom potražnjom mlijeka u prahu u "novim" industrijskim velesilama, Indiji i Kini. Bruxellesu je u interesu da

Njemački poljoprivrednik pije čašu mlijeka

Jedino rješenje: popiti mlijeko sam!

mlijeko iz Europe i dalje odlazi na svjetska tržišta pa je tako ovog tjedna i formalno povećala kvote za proizvodnju. Tržište se u međuvremenu stabiliziralo i drugim riječima: zašto bi njemački discounteri za mlijeko plaćali više nego što moraju? Utoliko su se koncerni požalili i Uredu za zaštitu tržišne utakmice jer smatraju ove prosvjede nelegalnima i kao pokušaj poljoprivrednika da ucjenom povećaju svoju dobit.

Mlijeko je bijelo samo u dječjim pričama

Teško je reći i da su metode sektora nabave discountera izašle iz raja. Konačno, oni se dnevno bore sa međunarodnim prehrambenim koncernima i bitka sa malim mljekarskim udrugama kako bi još više spustili cijene je za njih dječja igra. Povrh toga, mljekari su osobito izloženi pritiscima. Mlijeko je lako kvarljiva roba i ako ga seljak ne želi prodati - tko mu je kriv. Preostaje mu jedino proliti mlijeko u slivnik, zaklati svoje krave i otići u prosjake. A kada je riječ o "slobodnom tržištu" i mljekari ukazuju na neke čudne čarolije: istog dana kada je jedan discounter spustio cijenu maslaca na 79 centi, to su učinili i praktično svi ostali. Tko se onda tu dogovarao o cijenama?

Punionica tetrapaka sa mlijekom

Mlijeko je u tetrapaku isto: i ono od proizvođača sa nekoliko kravica i ono iz gigantskog kombinata

Onda još dolazi i europsko tržište na kojem njemački mljekari tek donekle mogu računati na solidarnost. Češki mljekari su na primjer najavili kako će smanjiti isporuku njemačkim naručiteljima za 5% - ali to je veoma daleko od zajedničkog bojkota. Da čitava ta zavrzlama bude još složenija treba reći i kako jednostavno nije istina da litra mlijeka u njemačkim samoposlugama stoji samo 69 centi. Ima i takvih, ali ima i pakovanja mlijeka čija litra stoji i preko jednog eura. Na kupcu je onda da odluči, koje će mlijeko kupiti. Problem jest što je malo koja mljekarska udruga sposobna lansirati vlastiti brand i od kupaca tražiti cijenu koja će odgovarati kvaliteti mlijeka koje se prodaje. Onda opet dolazi pitanje, da li samoposluga uopće želi takvo mlijeko staviti na policu pored mlijeka vlastitog proizvođača - ali to je već neka druga priča o "slobodnom" tržištu.