OESS sve vise gubi na znacaju

Bugarska je prvog sijecnja preuzela predsjedanje u Organizaciji za europsku sigurnost i suradnju, a sutra (15.01.) ce u Sofiji predstaviti svoj program. Za vecinu europskih novinara to nece biti vrijedno ni kratke vijesti, za što nije kriva Bugarska. Razlog je u tomu što je OESS posljednjih godina dramaticno izgubio na znacenju.

Istinoljubivost, odvažnost i politika rijetko se mogu naci na jednom mjestu. To osobito vrijedi za OESS. Svake godine ta se organizacija sve više udaljava od svojih osnovnih nacela, kao što je obrana ljudskih prava, poticanje demokratskih sloboda, zaštita slobode medija ili posredovanje u sukobima.

Primjera za to ima puno. Pod pritiskom Kremlja promatraci OESS-a morali su napustiti Ceceniju. Njihova je zadaca bila razotkriti kršenja ljudskih prava - i medu cecenskim pobunjenicima i medu ruskim vojnicima. Moskvi se nije svidjelo što je OESS kritizirao napade ruske soldateske na civile. I otkazala je misiju OESS-a. Umjesto da protiv toga glasno prosvjeduje, OESS se tiho povukao. Radije je napustio vlastita nacela nego dijalog s istocnom velesilom.

Dijalog sam po sebi ne vrijedi ništa ako je jasno da se jedna strana nece pokrenuti. Poucan je primjer Bjelorusije. Bivši veleposlanik OESS-a u Minsku Hans-Georg Wieck nije se upuštao u razgovor s predsjednikom Aleksandrom Lukašenkom nego je - sasvim nediplomatski za jednog diplomata - otvoreno kritizirao kršenje ljudskih prava. I to s uspjehom. Posljednji diktator u Europi dospio je pod medunarodni pritisak. U meduvremenu je Lukašenkov režim izoliran, a potpora medu stanovništvom sve je slabija.

OESS je pokušao posredovati i izmedu Armenije i Azerbajdžana u prijeporu oko Nagornog Karabaha. Ali, bez uspjeha. Deseci tisuca izbjeglica ne mogu se vratiti kuci, žive u predgradima Bakua u katastrofalnim uvjetima. Jedino je oružje zašutjelo.

Slicno je i na Kosovu gdje je OESS takoder zakazao. Samo rijetki od 200 tisuca Srba, Roma i Sinta mogli su se vratiti u tu južnosrbijansku pokrajinu. Na Zapadu, osobito u SAD-u, nedostaje politicka volja. OESS-u su ruke svezane.

Popis neuspjeha OESS-a mogao bi se nastaviti, premda ima i uspjeha. OESS je pratio nedavne izbore u Srbiji i Gruziji. Ponekad kritizira ogranicavanje slobode medija, osobito u zemljama na podrucju bivšeg Sovjetskog Saveza. Je li to dovoljno za opstanak ove organizacije?

Kao i za Ujedinjene narode i za OESS vrijedi da djelotvoran može biti samo onoliko koliko dopuste zemlje clanice. A to se mijenja od slucaja do slucaja, od godine do godine. Stvar dodatno otežava to što OESS djeluje na principu konsenzusa. Tako jedna jedina zemlja može blokirati odluke.

Je li OESS zato "tigar od papira"? Zasad, nažalost, je. Ali, ne mora tako ostati. Upadljivo je da u OESS-u cesto rade politicari ili diplomati koji su prešli zenit svoje karijere ili vec dosegli mirovinsku dob. Zbog toga bi oni trebali puno otvorenije kritizirati nepravilnosti u clanicama OESS-a. Samo odvažnim i istinoljubivim angažmanom politicara OESS može ponovo povecati svoje znacenje.