Odzvonilo njemačkom kamenom ugljenu

Bliži se definitivni kraj eksploatacije kamenog ugljena u Njemačkoj. Poslije 116 godina bit će zatvoren rudnik u Marlu u kojem je više od 3.000 rudara kopalo oko tri milijuna tona uglja godišnje. Ostaju još dva rudnika, jedan u Bottropu i jedan u Ibbenbürenu, i oba će biti zatvorena 2018. Tada će biti zatvoreno jedno veliko i bogato poglavlje njemačke industrijske povijesti. Njemački kameni ugalj je već odavno bez šansi spram jeftinog uvoznog uglja – Njemačka danas uvozi 50 milijuna tona kamenog uglja godišnje.

Vrijeme kada je kameni ugalj sjao kao zlato odavno je prošlo. Krajem 50-ih godina u Njemačkoj su postojala 153 rudnika. Vađeno je 125 milijuna tona uglja godišnje, a bilo je 600.000 rudara.

Tijekom 60-ih godina je počelo zatvaranje prvih rudnika. Jedna od najvećih socijalno-političkih stečevina posljednjih godina je u tome što nijedan rudar nije ostao nezaposlen, već su oni koji u radili u zatvorenim rudnicima ili premješteni u druge ugljenokope ili su dobili prijevremenu mirovinu.

Samo još nekoliko stotina njih sada vadi opremu iz rudnika u Marlu – ona će biti prodana. Riječ je o skupocjenim strojevima tvrtke RAG.

Znanja koja cijeni cijeli svijet

Martin Junker, predstavnik ovog koncerna, kaže da ima dovoljno zainteresiranih tvrtki iz inozemstva koje su spremne kupiti tu polovnu opremu. Na primjer, postrojenja za održavanje čistog zraka u oknu ili za prijevoz rude na površinu tražena su u Turskoj, „ali prodajemo i Poljskoj, Češkoj, Rusiji i Ukrajini“, kaže Junker.

Pored prodaje polovnih strojeva ova tvrtka nudi i obuku „o kompletnom životnom ciklusu kopanja kamenog uglja, od nalaženja rude pa do planiranja infrastrukture rudnika“, prenosi predstavnik RAG-a.

Njemačko znanje i iskustvo će i poslije zatvaranja domaćih ugljenokopa biti traženi u svijetu. Baš kao i njemački rudarski strojevi. Već danas proizvođači dijelova za te strojeve više od 90 posto obrta od četiri milijarde eura godišnje ostvaruju u inozemstvu, kaže Paul Rheinländer, predsjednik Udruge proizvođača rudarskih strojeva.

Glavni kupci tih strojeva su tvrtke iz Australije, Kine, Rusije i SAD-a. Svaki kupac ima neke svoje zahtjeve. „U Australiji je u prvom planu automatizacija kako bi se postigla što veća produktivnost“, kaže Rheinländer i dodaje da Rusi najviše traže robustne strojeve kojima je potrebno što manje održavanja, dok je Kinezima najvažnija najviša moguća produktivnost: „zanimaju ih samo izlazne vrijednosti“.

U budućnosti – ugalj iz uvoza

Neovisno od izvoza, Rheinländer vjeruje i u budućnost svoje branše na njemačkom tržištu – mimo eksploatacije kamenog ugljena. „U rudarstvo pripada i vađenje kamena i šljunka. Tu će uvijek biti potrebe za strojevima.“ Na primjer, za proizvodnju keramičkih sirovina ili industrijskih minerala.

I dok je 1980. u Njemačkoj još vađeno 87 milijuna tona kamenog ugljena godišnje, 2014. je bilo samo još 7,5 milijuna tona. Zatvaranjem rudnika u Marlu će sada i taj broj biti smanjen za tri milijuna tona.

Godine 2005. u rudnicima kamenog ugljena bilo je 38.000 zaposlenih. Sada će ih biti još samo 8.000. Ali i kada dva posljednja rudnika u Njemačkoj 2018. budu zatvorena, struja u Njemačkoj će i dalje biti proizvođena pomoću kamenog ugljena – ovaj put uvoznog. To se neće promijeniti ni 2022. kada i posljednje nuklearne elektrane prestanu s radom.