1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Odnosi Srbije i Albanije u "embrionalnoj fazi"

Na kvalifikacijskoj utakmici za Europsko prvenstvo u Beogradu, Albanci i Srbi su, zbog jedne propagandne zastave, nasrnuli jedni na druge, uz rasističke pozive na ubijanje. Ipak, obje zemlje žele gledati prema naprijed.

Deutsche Welle: Gospodine Rama, ovog tjedna ste namjeravali posjetiti Beograd i sastati se sa svojim kolegom Aleksandrom Vučićem. Zašto je posjet odložen?

Edi Rama: Nakon kvalifikacijske nogometne utakmice protiv Albanije i događaja na terenu i izvan stadiona, Srbija više nije bila spremna ostati pri dogovorenom datumu (22.10.). Premijer Vučić me je pozvao kako bi mi prenio svoje viđenje događaja, a ja sam mu prenio svoje, koje su bile u potpunoj suprotnosti s njegovim. Ali složili smo se da je potrebno gledati prema naprijed i da je neophodno nastaviti proces, koji je inicirala njemačka kancelarka Angela Merkel 28. kolovoza na Konferenciji o zapadnom Balkanu u Berlinu. Na toj konferenciji po prvi put su sudjelovali i svi čelnici zapadnog Balkana – ne da bi se svađali oko granica, nego da bi zajednički utvrdili put za političku, gospodarsku i socijalnu suradnju.

Kako trenutno ocjenjujete odnose između Beograda i Tirane?

Svako može uočiti da se odnosi posle najnovijih događaja na beogradskom stadionu nalaze u nekakvoj embrionalnoj fazi. Više od jednog stoljeća nije bilo suradnje, politički odnosi bili su svedeni na minimum i jedino čega se ljudi sjećaju jest rat, sukobi i suprotnosti.

Sporna zastava na utakmici Srbija-Albanija 14. listopada

Sporna zastava na utakmici Srbija-Albanija 14. listopada

Jesu li albanske i srpske elite uopće u stanju voditi dijalog?

Ova, 2014, je do sada bila najbolja godina za Balkan i njegovu povijest. To je prva mirna godina u čitavom regiji, bez graničnih sukoba. Slučaj je htio da se to dogodilo sto godina nakon Prvog svjetskog rata, koji je izbio ovdje, na Balkanu. To je važno jer to nam pokazuje koliko je dug bio put do te točke. Taj trenutak se ni u kom slučaju ne smije propustiti. Čvrsto vjerujem da zajedno možemo krenuti naprijed. Odlučan sam poduzeti sve kako bih spriječio da nam prošlost stane na put ka ujedinjenoj Europi. Taj mir postignut je tako što su se narodi ove regije opredijelili za Europu. Ipak, to je i krhki mir, ali istodobno i veliki mir, da bi samo jedan jedini narod u regiji ga mogao iznijeti na plećima. Iz tog razloga moramo zajedno, ruku pod ruku, ići s ujedinjenom Europom. Opet, Europa mora shvatiti da joj je ujedinjenje s Balkanom potrebno isto toliko koliko je i Europa potrebna Balkanu. Nasuprot umora od proširenja unutar EU-a, sada stoji umor od vječitog čekanja i nužnosti da se bude strpljiv, među zemljama Balkana. Moramo učiniti sve da nas taj umor ne spriječi u našim naporima za budućnost. Posljedice bi bile katastrofalne po obje strane.

Albanski nogometaši na terenu branili su zastavu tzv. „Velike Albanije“. Vi gospodine Rama kažete da ste ponosni na igrače. Je li ta zastava Vaša zastava?

Neredi navijača

Neredi navijača

Dvije stvari su me duboko začudile: prvo da je zastava s nekim albanskim nacionalnim simbolima, koja nije ni naša nacionalna zastava, niti zastava neke „Velike Albanije“, nego leteća sablast koju smo i mi prvi put vidjeli, u stanju izazvati tako veliki, politički bijes u Beogradu. Očekivao sam da utakmica bude „uzavrela“, na kraju krajeva susret Srbija-Albanija je bez sumnje derbi na Balkanu i iz tog razloga sam naše navijače i odgovarao od puta za Beograd. Ali to što se na beogradskom stadionu 40 minuta uzvikivalo „Ubij Albanca! Ubij Hrvata!“ – to si nisam mogao zamisliti. Kao ni to da je službena srpska retorika poslije utakmice biti ista kao i rasistički antialbanski zborovi međunarodno priznatih huligana, koji su utrčali na teren kako bi naše igrače udarali stolicama po glavi. I drugo, i to je bio vrhunac: nisam mogao ni pomisliti da će zapadni mediji u toj mjeri izgubiti ravnotežu u korist propagandnih državnih srpskih medija, i da će mog brata označiti kao uzrok nemira, bez da su konzultirali njega ili neki drugi izvor. Kako se jedna osoba može linčovati diljem svijeta, od strane ozbiljnih medija, poznatih po svojoj etici, bez da su njega pitali za mišljenje? I kako je moguće da ugledni mediji pažnju posvećuju tom komadu tkanine, a ne rasizmu ili fizičkom nasilju protiv gostujuće ekipe na kvalifikacijskoj utakmici za Europsko prvenstvo – samo zato što je navodno odgovorna osoba, brat premijera te zemlje? Što se naših igrača tiče, ponosan sam da nisu tapkali na mjestu pred groznim ispadima psihičkog i fizičkog nasilja, već su igrali bolje od Srba, stvarali mnoge prilike i bez sumnje igrali s dostojanstvom.

Da se vratimo simbolici: koliko je velika opasnost od „velikoalbanskog“ nacionalizma u regiji?

Termin „Velika Albanija“ odražava iskonski strah Srba. To nije albanski projekt. „Velike Albanije“ nema na političkoj agendi, niti jedna politička stranka u Albaniji ne slijedi taj cilj. Čak ni najveći sanjar među albanskim nacionalistima u zastavi iznad beogradskog stadiona nije vidio svoj san. Većina Albanaca želi „Veliku Europu“ s Albanijom, Kosovom i svim zemljama u regiji. Nacionalizam je bez sumnje velika opasnost u regiji u kojoj hara nezaposlenost i siromaštvo. Uz to dolaze još i društveni nesporazumi i osjećaj isključenosti od ujedinjene Europe. Ne smije se zaboraviti ni to da je Balkan multietnička i multireligijska regija. Ta činjenica čini miran suživot koji smo postigli još dragocjenijim, ali i povećava eksplozivni potencijal u slučaju da mir ne podrže europski projekti za integraciju, suradnju, zapošljavanje i produktivnost.

Kakav je odnos Albanije prema Albancima u susjednim zemljama, na Kosovu, u Srbiji, Makedoniji, Crnoj Gori i Grčkoj?

Naš stav je jasan kao sunčeva svjetlost: ujedinjeni na putu ka Europi!

Edi Rama je premijer Albanije od 2013. godine. On je i predsjednik Socijalističke partije Albanije, političke organizacije nasljednice nekadašnje Komunističke partije. Rama je ranije bio umjetnički aktivan i kao slikar izlagao je u Parizu.