1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Odluke žirija kao političke poruke

Pariz demonstrira protiv istospolnog braka, Cannes slavi lezbijsku ljubav. Zlatna palma za film "La vie d´Adèle" je i politička poruka. Žiriji ne komentiraju samo umjetnost nego i politiku.

Filmfestval Cannes 2013 La vie d'Adèle

Filmfestval Cannes 2013 La vie d'Adèle

Homoseksualnim parovima je u Francuskoj vjenčanje dozvoljeno već nekoliko dana. Ovu zakonsku odluku popratili su masovni prosvjedi, posljednji i najveći od njih zbio se posljednjeg vikenda (26.5.) kada se u Parizu okupilo oko 150.000 protivnika istospolnih brakova. U isto vrijeme, nekoliko stotina kilometara južnije i kulturni život Republike je doživio svoj ovogodišnji vrhunac: predsjednik žirija 66. Filmskog festivala u Cannesu, američki redatelj Steven Spielberg, dodijelio je ovogodišnju Zlatnu palmu francuskom filmu "La vie d´Adèle".

Politička poruka iz Cannesa

Ova dva događaja na prvi pogled nemaju veze jedan s drugim no dodjelu nagrade upravo ovom filmu mnogi doživljavaju ne samo kao priznanje umjetničkom dosegu redatelja Abdellatifa Kechichea i filmskoj ekipi, nego i kao politički signal upućen prosvjednicima u metropoli. Film "La vie d´Adèle" naime tematizira životnu zajednicu između dvije žene.

To nije prvi put da žiri u Cannesu svojom odlukom reagira na aktualna politička i društvena kretanja. 2008. Zlatnu palmu je osvojio, također francuski, film "Razred" Laurenta Cantenta koji tematizira tada (i još uvijek) aktualnu tematiku problema s nastavom u školama s visokim postotkom useljeničke djece. "Razred" u gotovo dokumentarističkom tonu analizira rad jednog učitelja koji pokušava prebroditi kulturne i materijalne razlike među učenicima svog razreda ali u tome nailazi na brojne prepreke. Film je doživljen i kao reakcija na masovne prosvjede useljenika u predgrađima Pariza koji su mjesecima potresali čitavu naciju. Nekoliko godina prije film belgijskih redatelja, braće Dardenne, "Dijete" također je kritizirao socijalnu situaciju na rubu društava zapadne Europe. No s tom razlikom da ovaj put radnja nije smještena u predgrađa francuskih nego belgijskih gradova.

Kritika američke politike

Scena iz filma Fahrenheit 9/11 kritika Georga W. Busha

"Fahrenheit 9/11" kritika Georga W. Busha

I dok se još prethodni primjeri mogu protumačiti kao socijalna kritika, dodjelu Zlatne palme 2004. filmu "Fahrenheit 9/11" poznatog kritičara tadašnjeg američkog predsjednika Georga Busha, Michaela Moorea, mnogi su doživjeli kao sastavni dio predizborne kampanje. U filmu se tretira povezanost obitelji Bush s poduzetnicima u Saudijskoj Arabiji kao i pozadina napada na SAD od 11. rujna 2001. Mooreov dokumentarni film zapravo nije smio ni biti prikazan u službenoj konkurenciji koja je rezervirana samo za igrane filmove. No i samo njegovo uvrštavanje se protumačilo kao politička poruka neodobravanja politike Georga W. Busha.

"Slučajnosti" i u Berlinu

I na Berlinaleu se događaju takve "slučajnosti". Kad je prije dvije godine iranski film "Nadar i Simin" Asghara Farhadija dogio Zlatnog medvjeda bio je to odgovor na masovno ugnjetavanje naroda od strane iranske vlade. U filmu s govori o paru koji je u braku već četrnaest godina, koji živi u Teheranu, dobro se razumije, ali je pred rastavom. Jer, Simin ne želi da njihova zajednička kćer odraste u takvim uvjetima. Ona želi s obitelji napustiti Iran, a Nader ne može ostaviti bolesnog oca.

Samo 12 ratnih zločinaca

Zlatni medvjed za Grbavicu 2006.

Zlatni medvjed za "Grbavicu" 2006.

Film Jasmile Žbanić "Grbavica" koji je nagrađen 2006. može se vidjeti kao kritika nedovoljnog sudskog suočavanja s ratom u Bosni i Hercegovini. Film pripovijeda o Esmi koja s 12-godišnjom kćeri Sarom živi u sarajevskoj četvrti Grbavici. Esma taji kćeri da je ona jedna od bezbrojni žrtava sustavnog silovanja u ratu. Rat je završio 1995., a Amnesty International je još 2009. kritizirao što je za ratne zločine silovanja osuđeno samo 12 zločinaca.

Protiv politike izolacije

I Michael Winterbottom je 2003. na Berlinaleu nagrađen za film "In this world" koji priča o jednoj afganistanskoj izbjegličkoj obitelji koja živi u pakistanskom Pešavaru. Roditelji svom sinu Enayatu žele omogućiti bolji život, kupuju kod krijumčara ljudi kartu za London i onda počinje odiseja opasna za život. Nagrada u Berlinu bila je ujedno i kritika europske politike izolacije. Svake godine dva milijuna ljudi spas potraže preko krijumčara ljudi.

Iako se slične tendencije primjećuju kod brojnih festivala mora se konstatirati da društveno-politička poruka filma u pravilu nije dovoljna da on bude nagrađen. Ta djela moraju istovremeno zadovoljavati i minimalne formalno-estetske zahtjeve kako bi ih žiri nagradio zbog sadržaja. Kao što je to bio slučaj s ovogodišnjim miljenikom kritičara "La vie d'Adèle".