1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Odlazak seksualnog prosvjetitelja Njemačke

Ono što je za milijune žitelja jugoistočne Europe bio Marijan Košiček, to je za Nijemce bio Oswalt Kolle - seksolog koji je krajem šesdesetih unio malo svjetla u njemačke spavaće sobe.

Plakat za Čudo ljubavi

"Čudo ljubavi"

Naslovi njegovih filmova ne kriju koja im je glavna tema: "Čudo ljubavi I i II", "Tvoj suprug - nepoznato biće" ili "Što je to pornografija". Filmski redatelj, novinar i najpoznatiji njemački seksolog Oswalt Kolle krajem šesdesetih, otvorio je, kako je sam znao reći, prozore njemačkih spavaćih soba i unio svjetlo u dotad nepoznati seksualni život Nijemaca. Njemačka je ovih dana sa žaljenjem primila vijest o smrti Kollea, koji je još početkom sedamdesetih, tada još "čednu" i prije svege konzervatinu Njemačku napustio i odselio se u liberalniji Amsterdam. Ono što ostaje njegovi su prosvjetiteljski filmovi, koji i danas bude pažnju ako već ne ljubitelja erotike, onda povijesničara filma i sociologa.

Kolleove "svinjarije"

Posljednji tabu kojeg je Kolle dotaknuo je tematiziranje seksualnost u poodmakloj dobi. On sam, koji nikada nije krio svoju biseksualnost i dalje, kako je to rekao u jednom od posljednjih intervjua, "još uvijek uživa u seksu", i to unatoč činjenici da je u trenutku intervjua premašio sedamdesetu. No od samog početka svog prosvjetiteljskog djelovanja Kolle je naučen na razbijanje tabua.

Sretna obitelj Kolle na nudističkoj plaži

Sretna obitelj Kolle na nudističkoj plaži

Bilo da se radi o temi nasilja u braku (pa i u krevetu), erektilnih disfunkcija (još uvijek kod mnogih muškaraca neželjena tema) pa sve do doticanja teme seksualnosti djeteta ("Tvoje djete - nepoznato biće", 1970.), nesuđeni psiholog iz sjevernonjemačkog Kiela nije previše brinuo o reakcijama tzv. službene javnosti, prije svega crkve koja je dolazak njegovih filmova u njemačka kina i kasnije na televiziju, dočekala propovjedima o Sodomi i Gomori i jadikovkama o propadanju društvenog morala.

No Kolleovi filmovi su pogodili duh vremena: dolazak anti-baby pilule, opće društveno oslobađanje krajem šesdesetih i političke promjene u Njemačkoj (dolazak socijaldemokrata na vlast), događaji su koji su na neki način pripremili teren i za rušenje društvenih tabua. Unatoč javnim osudama konzervativnih krugova, milijuni koji su hrlili na Kolleove filmove u kina bili su dokaz da je nakon tmurnog poraća Nijemcima bilo stalo do vedrijih tema.

No njegova publika nisu bili samo studenti s barikada nego upravo prosječni građani koji su s jedne strane javno osuđivali Kolleove "svinjarija", kako bi potom potajno hrlili u tamna kina. To, kako zaključuje "Frankfurter Allgemenie Zeitung", nema mnogo veze s dvostrukim moralom nego upravo s činjenicom da generacija koja je preživjela Drugi svjetski rat zaista o spolnom životu nije imala pojma i da se jednostavno željela informirati.

Pionir spolnog odgoja

Tvoj suprug - nepoznato biće

"Tvoj suprug - nepoznato biće"

No Kolle, kako je sam uvijek naglašavao, nije, za razliku od američkog seksologa Alfreda Kinseya ili Slovenca Marijana Košičeka, profesionalac na području seksologije nego je svojim publicisktičkim i filmskim djelovanjem samo htio utjecati na promjenu društvnog poimanja seksa i seksualnog odgoja, koji nakon uspjeha Kolleovih filmova na mala vrata ulazi i u njemačke škole. Kolle je zajedno s Beate Uhse, svojom "suborkom" na području seksualnog prosvjećenja, učinio mnogo za moderno građansko društvo, a svoje misije je bio i sam svjestan.

Kada su ga u godini stupanja čovjeka na mjesec i Woodstocka upitali koji je za njega najvažniji događaj te revolucionarne 1969., Kolle je odgovorio kako je to rečenica "Penis ostaje". Ovom krnjom rečenicom se naime jedina ženska članica državnog povjerenstva za cenzuru izborila za ostanak eksplicitnih scena u filmu "Tvoj suprug - nepoznato biće", nakon čega je i njemačka seksualna revolucija krenula u nezaustavljiv pohod.

Autor: N. Kreizer (agencije)

Odg. ur.: Marijana Ljubičić

Preporuka uredništva