1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Odbjegli srpski tajkun se vraća kući

Ništa novo za srpsko pravosuđe da optužuje, goni, istražuje „kontroverzne biznismene“, i da ih onda pušta da pobjegnu.

Srpski biznismen Bogoljub Karić je slobodan čovjek koji će, prema nekim najavama, novu godinu dočekati u Srbiji – prvi put poslije deset godina koliko se od srpskih zakona krio u Rusiji. Specijalni sud je povukao tjeralicu jer je Tužilaštvo za organizirani kriminal obustavilo istragu povodom osnivanja Mobtela i sumnjivih kredita Astra banke poduzećima s Cipra. Ranije je obustavljena i istraga protiv Karića i članova njegove obitelji za zloupotrebu službenog položaja. To je epilog petnaestogodišnje sage. Sada će nekadašnjem vlasniku monopolista za mobilnu telefoniju kompanije Mobtel i BK televizije biti vraćeni skupocjeni automobili, vile i druga imovina.

Nedodirljivi tajkuni

Slučaj Bogoljuba Karić nije jedini te vrste u Srbiji proteklih godina. Zbog zastarijevanja postupka, ili zbog nedostatka dokaza, obustavljeni su procesi protiv biznismena Stanka Subotića Caneta i bivšeg ministra Mlađana Dinkića. U nedostatku boljeg izraza, kontroverzni biznismen Dragoslav Kosmajac je od najvećeg narko-dilera u ovom dijelu svijeta, kako ga je opisao srbijanski premijer Vučić, na kraju optužen za skromnu utaju poreza i prisvajanje nekoliko ari zemlje u Malom Mokrom Lugu.

„Problem je što imamo neozbiljnu državu u svakom pogledu", kaže Milan Ćulibrk, glavni urednik tjednika NIN. „Ta država je neozbiljna ili sada kada je dozvolila da ti procesi zastare ili propadnu zbog nedostatka dokaza, ili je bila neozbiljna kada je podnosila kaznene prijave i pisala tjeralice. Već godinama imamo brojne afere, 24 sporne privatizacije, uhićenja bivših ministara, a nemamo još nijednu pravomoćnu presudu. Očito je problem u nedostatku valjanog pravnog sustava i institucija koje bi radile svoj posao. Sada samo plaćamo cijenu svega toga", kaže Ćulibrk u razgovoru za DW.

Novinar tjednika Vreme Radmilo Marković nedavno je iscrpno pisao o slučaju Karića. Sada napominje da je u posljednjem slučaju tužilaštvo samo odustalo od istrage iako bi slučaj zastario u svibnju sljedeće godine. „Čemu žurba?", pita se Marković. „Ima li to veze s političkim događajima koji nas očekuju sljedeće godine? Druga stvar je što su pripadnici Karićeve stranke dio vladajuće koalicije sa Srpskom naprednom strankom. Milanka Karić se u srpskom parlamentu javila za riječ samo jednom za nekoliko godina, a Dragomir Karić svega par puta godišnje; to znači da oni nisu tamo da unaprijede parlamentarni život već da pomognu na neki drugi način, a kako točno pomažu – to ne znamo", navodi Marković za DW.

Premijerova predstava za javnost

Činjenica da pravosuđe više ne goni Vučićevog savjetnika za poslove s arapskim zemljama Mlađana Dinkića i da je Karićev Pokret snaga Srbije na listi SNS-a, ipak nije spriječila premijera da, kako navode mediji, „pobjesni zbog Karića i Dinkića". Prema tim izvorima, premijer je vikao na ministricu pravde Nelu Kuburović tražeći objašnjenje zašto nema dokaza protiv Karića i Dinkića.

Von Interpol gesuchter serbischer Tycoon Bogoljub Karic (Getty Images/AFP/D. Mihailescu)

Karićeva stranka je 2004. imala 18 posto potpore birača u Srbiji

Milan Ćulibrk smatra da iza te vike stoji pokušaj „da se i u takvoj situaciji ubere neki politički bod. Nije smisao države da predsjednik vlade viče na ministra pravde već da institucije rade svoj posao". Radmilo Marković kaže da se iza sve te buke krije obična predstava za javnost: „Jer, eto, nije popularno da Bogoljub Karić ne bude osuđen, a u biti sve to premijeru ide u prilog jer su to njegovi suradnici. I naravno da je za njega dobro da njegovi suradnici nisu osuđeni, odnosno da se odustalo od njihovog gonjenja."

Paralelna konstrukcija vlasti

Marković skreće pozornost na to da je tužilaštvo samostalan organ, ali da nije nezavisan. „Tužilaštvo se bira u Skupštini na prijedlog Vlade. Iako bi ono trebalo biti dio pravosudne vlasti, ono je u biti produžena ruka vlasti. Tu bi trebalo podsjetiti da je država ušla u Karićevu Astra banku još 2001. godine, i da je bilo vremena i prilike da se ustanovi što se događalo. S obzirom da se to nije dogodilo za ovih 15 godina, očito je da postoji neka paralelna konstrukcija vlasti koja omogućava da svi ti procesi zastare", naglašava Marković.

Milan Ćulibrk ističe da se „ne može optužiti samo sadašnju vlast za ovo što se događa, jer problemi pravosuđa traju već 25 godina. Ali, problem je što ni sadašnja vlast ništa nije uradila da se to promijeni i popravi."

Rusija skriva srpske bjegunce

Još su u nečemu slične sve srpske vlasti u posljednja dva desetljeća – po tome što u odnosima s Rusijom nikada nisu tematizirale pitanje skrivanja srpskih bjegunaca od zakona. Karić je, baš kao i Mirjana Marković i Marko Milošević, u Rusiji uživao azil.

Ćulibrka to inspirira na malu ironiju: „Rusija nam je na neki način učinila uslugu jer kad vidimo kako je sudski završena priča, moglo se dogoditi da Karić provede više godina u zatvoru u Srbiji i onda bi mu država morala za to platiti silnu odštetu. Šalu na stranu, mi se hvalimo fenomenalnim odnosima s Rusijom, a na kraju se ispostavi da svi bjegunci za kojima su raspisane tjeralice u Srbiji mirno sjede u Moskvi iako ih naše pravosuđe traži."

Urednik NIN-a prognozira da se Karić po povratku u domovinu neće gurati u prve političke redove, ali da će se svakako vratiti u biznis s medijima. On je već kupio TV Novu i najavio da će to biti novi BK. Ta televizija nema nacionalnu frekvenciju, ali ne bi bilo prvi put da je jedna televizija naprasno dobije. „Vidjet ćemo kakav će program emitirati kada se Karić vrati", dodaje Marković.

Preporuka uredništva