1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Od Njemačke se puno očekuje u obnovi Libije

Nicolas Sarkozy vjerojatno nikad nije dobio toliko pohvala sa svih strana kao ovih dana. I vlada i oporba govore o njegovoj „diplomatskoj pobjedi“ u odnosu prema Libiji. Jer, on je bio odlučan u rušenju Gadafija.

Oštećene zgrade u Tripoliju

Libija vapi za obnovom

Već 10. ožujka Sarkozy je priznao pobunjeničko Nacionalno prijelazno vijeće kao legitimno predstavništvo Libije. A to je u inozemstvu izazvalo čuđenje. Jer, u vrijeme ustanaka u Tunisu i Egiptu Francuska je bila vrlo suzdržana prije nego što je stala na stranu oporbe.

Angela Merkel i Nicolas Sarkozy

Angela Merkel i Nicolas Sarkozy

U slučaju Libije stvari su izgledale drukčije. Dok je Gadafi proljetos brutalno pokušavao ugušiti pobunu Francuska je skupa s Velikom Britanijom 17. ožujka u Vijeću sigurnosti UN-a progurala rezoluciju koja je dopuštala upotrebu sile protiv libijske vojske s ciljem zaštite civilnoga stanovništva. Dva dana kasnije Sarkozy je u Elizejskoj palači okupio sve koji su na bilo koji način podupirali upotrebu vojne sile. Došla je i savezna kancelarka Angela Merkel, iako se Njemačka u Vijeću sigurnosti suzdržala prilikom glasovanja i nije sudjelovala u vojnoj akciji koja je počela još istoga dana.

„Super-Rambo“ ipak u pravu

Nicolas Sarkozy i Muamar al Gadafi u Libiji

Nicolas Sarkozy i Muamar al Gadafi u Libiji

„Francuzi mogu razumjeti da Njemačka, zbog svoje povijesti, ima poteškoća s nekom vojnom akcijom u sjevernoj Africi“, kaže Hans Stark iz Studijskog odbora za njemačko-francuske odnose (Cerfa). Francuska je osobito kritizirala suzdržanost prilikom glasovanja u Vijeću sigurnosti. Njemačka je svojim držanjem stajala uz Rusiju i Kinu, a to znači tamo gdje nije htjela pripadati. Francuske novine „Le Monde“ su pisale o „nedostatku zrelosti“ koja dovodi u pitanje stalno mjesto za Njemačku u Vijeću sigurnosti UN-a.

Što je duže trajalo NATO-ovo bombardiranje u Libiji povećavao se broj sumnjičavaca prema francuskom držanju. Francuske novine su o Sarkozyju govorile kao o „Super-Rambou“, navodili su se svakodnevni troškovi intervencije od 1,2 milijuna eura i to u vrijeme teške krize. I raspoloženje među pučanstvom se mijenjalo. Tako je u srpnju više od polovice Francuza bilo protiv vojne intervencije u Libiji.

Kucnuo čas za Njemačku

Savezni ministar vanjskih poslova Guido Westerwelle

Savezni ministar vanjskih poslova Guido Westerwelle obećava pomoć u obnovi Libije

Ali, Sarkozy, koji bi htio da iduće godine ponovo bude izabran za predsjednika, nepokolebivo se držao cilja: rušenja Gadafija kojega je 2007. nakon prestanka izolacije Libije primio uz veliku pompu.

Sad se čini da je kraj blizu, barem što se tiče vojnog djelovanja. A to znači da je kucnuo čas za Njemačku koja je stalno najavljivala humanitarnu pomoć i novčana sredstva za obnovu Libije. Takav angažman zacijelo očekuje međunarodna zajednica. „Što više se Njemačka angažira, tim brže će biti zaboravljena pogreška od 17. ožujka 2011.“, kaže Stark.

Autor: aj/AFP
Odg. urednik: Željka Telišman

Preporuka uredništva