1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Gospodarstvo

Od najvećeg grešnika do uzora?

Najveći klimatski "grešnik" na svijetu je Kina. Ona je, zahvaljujući svom bombastičnom industrijskom razvoju, pretekla SAD u emisiji ugljičnog dioksida. Ali i u Pekingu polako raste svijest o nužnosti zaštite klime.

default

Glavno da gospodarstvo raste - tako je do prije niti deset godina glasilo geslo kojim se vodila Kina. Bilo da se radilo o ugljenu, plinu ili atomskoj energiji - sve je bilo dobro, glavno da je moglo hraniti energijom rastućeg gospodarskog diva.

No i Kina se polako osviještava po pitanju zaštite klime, tvrdi stručnjak Greenpeacea Martin Kaiser. S jedne strane zato što je kinesko vodstvo prepoznalo da je zaštita klime važna i za samu Kinu, a s druge, zato što je shvatilo da se ona - isplati. Kaiser ukazuje da Peking pravi svoju računicu o profitu na tržištu novih, "zelenih" tehnologija.

Slika jedne ekološke katastrofe iz Kine (srpanj 2010.) - naftovod nacionalnog naftnog poduzeća je eksplodirao i nafta se razlila po prirodi

Slika jedne ekološke katastrofe iz Kine (srpanj 2010.) - naftovod nacionalnog naftnog poduzeća je eksplodirao i nafta se razlila po prirodi

Ekološki ciljevi čak i premašeni

Pomake u svijesti Kineza o potrebi zaštite klime vidi i šefica UN-ovog ureda za klimu Christiana Figueres. I u aktualnom koji ističe, i u idućem petogodišnjem planu vodstvo kineske vladajuće stranke podržava nacionalne zakone koji ciljano potiču projekte energije iz obnovljivih izvora. To je razlog za optimizam, naglašava šefica UN-ovog Ureda i ističe uspjehe iz starog plana. "Nema sumnje da je Kina u svom 11. petogodišnjem planu ciljeve koje si je postavila ne samo ispunila, nego i premašila. I sve ukazuje na to da će isto biti i s ciljevima idućeg petogodišnjeg plana", kaže Figueres.

Christiana Figueres

Christiana Figueres

Istovremeno, međutim, konstatira da se nova energetska politika kod kuće ne zrcali u pregovaračkim pozicijama na konferenciji o klimi u Cancunu. A bez pomaka s tih pozicija neće biti moguće postići obvezujući međunarodni dogovor o zaštiti klime.

Čega se Kina boji?

Dimnjaci iz kojih izlaze plinovi

Više proizvodnje - više emsije ugljičnog dioksida

S gospodarskim rastom od 10 posto i više Kina je u vremenima svjetske gospodarske krize uspješno zaštitila svoje gospodarstvo s divovskim konjukturnim paketom. No povećanje proizvodnje znači i povećanje emisije štetnih plinova jer je proizvodnja ovisna o energiji. To bi značilo da bi eventualne obveze smanjenja emisije mogle kočiti kinesko gospodarstvo. Istina je da nove tehnologije otvaraju nove mogućnosti na tržištu, ali postoji bojazan da bi međunarodne obveze mogle najprije ugroziti kinesku konkurentnost. "Kina se boji da bi već sada mogla biti uključena u sporazum o klimi kao industrijska zemlja. Ona naime vrlo precizno kalkulira koliko će je zaštita klime stajati i zato želi odgoditi uključenje u međunarodni sporazum o klimi što je dulje moguće", objašnjava Martin Kaiser iz Greenpeacea.

Najveći "grešnici" i najveći protivnici

UN-ova konferencija o klimi u Cancunu

UN-ova konferencija o klimi u Cancunu

Kina je danas najveći proizvođač ugljičnog dioksida i u toj neslavoj utrci je pretekla SAD. Te dvije zemlje u međunarodnim pregovorima stoje u klinču i jedna predbacuje drugoj da nedovoljno čini kako bi smanjila emisiju plinova koji izazivaju efekt staklenika. Taj sukob interesa je čitavo ovo vrijeme blokirao pregovore. Svima je, međutim, jasno da bez dogovora te dvije gospodarske velesile neće biti ni međunarodnog sporazuma o klimi. Proteklih mjeseci Kini i SAD su u nekoliko navrata pregovarale bilateralno i, prema riječima vođe američke delegacije Jonathana Pershinga, pomaknuli se korak dalje.

Kineska delegacija se izjašnjava puno rezerviranije, ali ovakve izjave s američke strane daju nade da će dogovora ipak biti. A on je od ključne važnosti s obzirom da na ove dvije zemlje otpada više od trećine svjetske emisije ugljičnog dioksida.

Autorica: Helle Jeppesen/ D. Dragojević

Odg. ur.: S. Matić

Preporuka uredništva