Od mlade nade do sumnjivog raspirivača rata

Stranački kongres "Nacionalnog pokreta", stranke Mihaila Saakašvilija. Poletno mladi gruzijski predsjednik brza prema govornici. Sakaašvili obožava velike predstave. Pored njega je slijepa pjevačica Diana Gurdskaja. Saakašvili želi da stoji uz njega tijekom čitavog njegovog govora. Divlje gestikulirajući, predsjednik je, u žaru svoje govorničke tirade, nehotice skoro zakači po licu. Ta scena je vrlo simptomatična. Saakašvili je impulsivan, emocionalan i bahat. Pod svojim prethodnikom, Eduardom Ševarnadzeom bio je ministar pravosuđa no to mu vrlo brzo nije bilo dosta. Želio je na sam vrh.

Juriš s ružom

Na vlast je došao za vrijeme "revolucije ruža". Nakon višednevnih prosvjeda protiv tadašnjeg predsjednika Ševarnadzea u kojima su sudjelovali prije svega mladi Gruzijci, upao je s jednom ružom u ruci u parlament i preuzeo vodstvo zemljom. Kasnije su ga napustili mnogi njegovi nekadašnji suputnici i kolege, uglavnom zbog osobnih sukoba. Pristaše ga od milja zovu "Miša". Od takozvane "revolucije ruža" 2003. Mihail Saakašvili je na čelu Gruzije. Na Zapadu se on dugo vremena, kada je riječ o spremnosti za provođenje reformi, smatrao uzornim dečkom. Sada je, međutim, izazvao eskalaciju sukoba na Kavkazu. Što pokreće Saakašvilija?

Busanje u prsa

Novinare često zna spontano pozvati kod sebe na intervju u jedanaest navečer da bi im onda napunio uši hvalospjevima o uspjesima koje je postigao za svog mandata, na primjer jednim ovakvim : "Nikada nitko nije vjerovao da će gruzijska policija ikada biti očišćena od korupcije. Prije je svaki građanin morao na svakom koraku računati da će neki policajac od njega tražiti mito. S tim je gotovo. Mi smo tome stali na kraj u samo dva mjeseca."

Dva velika cilja ambicioznog predsjednika

Saakašvili je engleski naučio u SAD-u gdje je sredinom 90-etih godina prvo studirao pravo, a kasnije i radio u jednoj odvjetničkoj kancelariji. Kao predsjednik ima dva velika cilja za svoju zemlju. Prvi je integracija male kavkaske države u EU i NATO: "Svaki Gruzijac zna da je on Europljanin. Tu nema alternative. Ako me izaberu za još jedan mandat, to bi se moglo dogoditi još dok sam ja predsjednik."

Drugi veliki cilj ambicioznog predsjednika je oduvijek bio vraćanje otcijepljenih pokrajina Južne Osetije i Abhazije pod okrilje Gruzije. Uvijek je naglašavao da to želi učiniti na miroljubiv način, pa tako i 2005. u razgovoru za njemački radio nakon susreta s djecom iz Južne Osetije. "Ova djece neće nikada više biti naši neprijatelji. Nakon što sam ih vidio, nikada neću moći izdati naredbu da se po njima puca. Jer, to bi moglo značiti patnju za svakoga od njih."

To obećanje Saakašvili je prekršio kada je poslao svoje jedinice u glavni grad Južne Osetije Tskhinvali.