1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Gospodarstvo

Od danas pravo na minimalac

U Njemačkoj 1. siječnja 2015. stupa na snagu zakon, koji definira “minimalac” od 8,50 eura po satu. Zagovornici vjeruju da će time biti uvećana potrošačka moć građana, a protivnici da će on uništiti mnoga radna mjesta.

Najprije je Luxemburg još davne 1944., kao prvi u Europskoj uniji uveo pravila, koja reguliraju minimalna primanja. Zato je minimalac u toj zemlji danas najveći u EU – 11,10 eura na sat. Od 28 članica EU-a, 21 ima zakon koji regulira minimalna primanja, ostale, poput Njemačke, imaju tarifne sustave i sporazume.

Taj sustav je u Njemačkoj desetljećima dobro funkcionirao. Ali u međuvremenu je polje niskih primanja ojačalo, sve manji broj zaposlenih pristupa sindikatu, pa su tarifni ugovori postali nedovoljni i neučinkoviti. Na zapadu Njemačke oko 14,6 posto ljudi zarađuje manje od 8,50 eura po satu, na istoku je taj postotak značajno veći – 26,5 posto. U Sjedinjenim Američkim Državama, otkako postoje pravila koja definiraju minimalna primanja (od 1937.), samo pet posto zaposlenih radi za minimalac. Slično je i u Velikoj Britaniji, koja je još 1999. godine primjetila da tarifni sustavi nisu dovoljno učinkoviti kao i pad interesa za sindikalnu zaštitu.

Pravila o minimalnim primanjima u Njemačkoj bi trebala vrijediti za sve zaposlene starije od 18 godina, osim za one koji obavljaju plaćenu praksu tijekom školovanja. Također, građani koji su dugo bili nezaposleni, tijekom prvih šest mjeseci na novom radnom mjestu, nemaju pravo na minimalac. Tek 2017., vladina Komisija za minimalna primanja, ponovno će razmatrati pravila i visinu minimalca.

Grafički prikaz zemalja EU-a i minimalaca - Luxemburg na prvom mjestu, Hrvatska negdje na sredini...

Grafički prikaz zemalja EU-a i minimalaca - Luxemburg na prvom mjestu, Hrvatska negdje na sredini...

U namjeri da utvrdi kako će poduzeća u Njemačkoj sprovesti nova pravila, gospodarski institut IFO je sproveo istraživanje i utvrdio da će 26 posto poduzeća povećati cijene svojih proizvoda, 22 posto njih namjerava štediti na osoblju a 18 posto firmi razmatra mogućnost smanjivanja troškova reorganizacijom i skraćivanjem radnog vremena. Istodobno, 43 posto njemačkih poduzeća ne namjerava bilo što mijenjati.

Uvođenjem minimalca, država se po prvi put “opasno miješa u dosadašnje tarfine pregovore”, smatraju u Udruženju poslodavaca Njemačke (BDA). Slično razmišljaju i mnogi drugi kritičari, vjerujući da će pravila o minimalnoj zaradi, dodatno otežati potagu za poslom, onima koji su najviše i ugroženi, a to su nedovoljno kvalificirani radnici.

Tamo gde je posao jefitniji, manje će se ulagati

Michael Burda je stručnjak za tržište rada i suradnik sveučilišta Humbolt u Berlinu. On vjeruje da su radnici koji će primati minimalac, najčešće lošijih kvalifikacija, što ih ekonomski gledano, čini manje produktivnim. Drugim riječima: povećanjem troškova rada, njihova radna mjesta prva nestaju - ulaganjem u strojeve.

Prodavačice u pekarama su jedne od onih koje najslabije zarađuju

Prodavačice u pekarama su jedne od onih koje najslabije zarađuju

“U posljednjih 10 godina – od tzv. Harz IV reformi – investicije u Njemačkoj su pale, dok se istodobno gospodarski rast povećavao”, tvrdi Burda u razgovoru za DW. “Objašnjenje bi moglo biti: radna snaga je postala jeftina. A kada je rad jeftin, onda se to iskoristi za stvaranje novih radnih mesta, ali, negativna strana priče je to što se investicije smanjuju, pa ispašta produktivnost”, dodaje Burda.

Uvođenjem minimalca, industrija brze hrane, gastronomija, hotelijeri i druge branše koje zapošljavaju jeftinu radnu snagu, povećat će ulaganja u kapital, dakle u strojeve. Tako će se smanjiti broj radnih mjesta, smatra ovaj njemački stručnjak i dodaje da bi minimalac mogao dovesti do povećanja plaća u svim platnim razredima - kvalificiranija radna sbaga će htjeti što više udaljiti se od onih koji imaju niže obrazovanje - a, to nagovještava dodatne troškove.

Pogled preko Atlantika

U Americi je “minimalac” trenutno na razini od 7,25 dolara (5,80 eura). Pojedine države imaju vlastita pravila, ali ne smiju spustiti cijenu rada ispod one određene na federalnoj razini. Tko ima obitlje, može računati na izvjesne porezne olakšice, umjesto pomoći za nezaposlene. “Možete se prijaviti za tzv. dodatak zasnovan na prethodnim primanjima (earned income tax credit), neku vrstu negativnog poreza na zaradu”, objašnjava Burda. “To znači da zaposledni ne mora uvijek ići u Zavod za zapošljavanje, kako bi ostvario svoja prava, jer se to često doživljava kao ponižavanje.”

Minimalac

Izuzetak čine mladi koji obavljaju praksu tijekom školovanja

Velika Britanija, gdje su minimalna primanja na razini od 6,50 funti (8,20 eura) i to za zaposlene građane starije od 21, također postoji sustav poreznih olakšica za one s niskim primanjima.

Minimalac u SAD dobro funkcionira, tvrdi Burda. “Kada je nizak, spriječava prije svega zlouporabu tržišne moći utjecajnih kompanija.” Ipak, Burda smatra da je minimalac u SAD prenizak, ali kaže da nije dobro ni kada je previsok. Primjer za to je Francuska, gdje je minimalac od 9,53 eura previsok u odnosu na druge europske zemlje. Pri tome se vlada u Parizu suočava s problemom velike nezaposlenosti, posebno među mladima, usprkos činjenici što država subvencionira poslodavce, kako bi lakše izašli na kraj s visokim izdvajanjima za socijalne doprinose.

Preporuka uredništva