Od danas i Bruxelles ima svog bećara

Jedan od vrhunaca kulturne povezanost između Hrvatske i Belgije zasigurno je današnji događaj u središtu Bruxellesa: «Ovaj simpatični događaj, oblačenje Manneken Pisa u hrvatsku narodnu nošnju je događaj koji ima šire dimenzije, jer će brojni turisti koji posjećuju Bruxelles imati priliku vidjeti ovu nošnju. Mi ćemo svake godina na dan državnosti imati hrvatsku narodnu nošnju za Mannekena Pisa, 25. lipnja, što će također pridonijeti trajnom zbližavanju Bruxellesa, Zagreba, Hrvatske i Belgije», ističe hrvatski veleposlanik u Belgiji Boris Grigić.

« Manneken Pis je kruna naše radosti, on je naš najveći biser koji ima najveću vrijednost za Bruxellesu i Belgiju. Belgija je poznata u svijetu jednako kao i Manneken Pis», opisuje Hamsa Fassi, predstojnik odjela za kulturu pri gradu Bruxellesu. Objašnjava da je za građane Bruxellesa važno slaviti ovaj simbol jer Manneken Pis predstavlja kulturno nalijeđe koje živi, a Bruxelles predstavlja kao grad koji je otvoren prema svima.

Nošnja malog bećara za Mannekena Pisa

Budući da do sada u gradskom muzeju nisu postojale narodne nošnje iz Hrvatske, danas je Hrvatska sa svojom slavonskom nošnjom to promijenila. U gradskog vijećnici službeno je predana hrvatska narodna nošnja za Mannekena Pisa. Nošnja nosi naziv "mali bećar", jer pripada dječaku koji je u narodnoj tradiciji uvijek raspoložen za šalu, ples i glazbu, posebno za sviranje tradicionalnog instrumenta – tamburice. Nošnja je izrađena od domaćeg tkanog pamuka, uz detalje veza i kukičane čipke, te tkane trobojnice, koja se nosi umjesto pojasa. Izradile su je polaznice tečaja hrvatskog narodnog veza u Centru za hrvatsku tradicijsku kulturu Narodnog sveučilišta Dubrava u Zagrebu.

Lucija Franić-Novak, voditeljica Centra za hrvatsku tradicijsku kulturu zagrebačke Dubrave, jedna od idejnih pokretačica ovog projekta objasnila je kako je odlučeno da Manneken Pis dobije slavonsku nošnju. «Meni je odmah bila slika dječaka u bećarskoj nošnji, jer znamo da je Manneken Pis crne boje, pa mu bjelina dobro pristaje ».

Ako treba, pojedna nošnja i svih hrvatskih krajeva…

Najpoznatiji je to maneken na svijetu koji sada ima i svoju prvu hrvatsku nošnju. Na žalost, prema pravilima iz svake zemlje Manneken Pis može posjedovati samo po jednu nošnju, a tako bi mu dobro pristojala nošnja iz Konavla, Istre, s hrvatskih otoka, iz Zagorja ili Like…No poruka iz Hrvatske glasi: «Ako Manneken Pis proširi svoj popis garderobe, mi iz Hrvatske rado ćemo mu pokloniti nošnje iz svih hrvatskih regija»

Povijest Mannekena Pisa

Iako je Manneken Pis oduvijek bio samo običan kipić na vrhu fontane u središtu grada, čak i takav bio je vrlo cijenjen i voljen, pa su ga žitelji Bruxellesa neumorno štitili i skrivali za ratnih razaranja. Nekoliko su ga puta čak i ukrali neprijateljski vojnici u svojim pljačkaškim pohodima. Zanimljiv je i po tome što ga još od 1698. godine vrlo često oblače u različite kostime. Tako posjeduje zavidnu garderobu koja broji više od 600 najrazličitijih kostima koji se čuvaju u Kraljevoj kući i Gradskom muzeju na Grand Place/Grote Marktu.

Manneken Pis brončana je fontana koja se nalazi kod ulice Rue de l'Étuve, nekih stotinu metara iza Gradske vijećnice, i glavni je simbol grada Bruxellesa, a nekoliko legendi kazuje kako je taj dječak postao popularan.

Legende o Mannekenu Pisu

Jedna kaže da je u 14. stoljeću grad bio pod opsadom. Ne mogavši ga brzo osvojiti, neprijatelji odluče eksplozivom raznijeti gradske zidine. Dok su provodili svoj plan u djelo, dječak Juliaanske iz Bruxellesa vidio je što rade i čim su napadači pobjegli da ih ne ozlijedi ekploziv, on se pomokrio po gorućem fitilju, ugasio ga i spasio grad. Druga legenda pak govori da je neki bogati trgovac izgubio svog malog sina, pa je zamolio druge ljude da mu ga pomognu naći. Potraga je brzo urodila plodom i pronašli su ga kako u obližnjem vrtu bezbrižno urinira. U znak zahvalnosti, svima onima koji su mu pomogli, trgovac je izgradio dotičnu fontanu.

Dokazi potvrđuju kako je fontana naziva Manneken Pis postojala još u 15.stoljeću, a iz 1619.godine datira pisani zahtjev kiparu Jeromeu Duquesnoyu da stari kip zamijeni novim, načinjenim od bronce. Bilo kako bilo, građani su toliko zavoljeli svoju maskotu da su je počeli odijevati u posebnim prigodama. Prvi joj je kostimić sašiven i odjeven još 1698.godine, a do danas ih je sakupio više od 650. Svi se čuvaju u povijesnom gradskom muzeju na glavnom trgu. S vremenom je nastala i tradicija presvlačenja te statue. Prije nekoliko desetljeća, točnije od 1987.godine, u gradu se nalazi i ženska varijanta fontane – Jeanneke Pis.

Autor : Alen Legović, Bruxelles

Odg. ur.: S. Kobešćak